ČIJE JE PITANJE – HRVATSKO PITANJE U BOSNI?

0
216

Komentar dana
ČIJE JE PITANJE – HRVATSKO PITANJE U BOSNI?

Autor: reisu-l-ulema (1993. – 2012) dr. Mustafa Cerić

Predugo se u javnosti priča/raspravlja o hrvatskom pitanju, a da još niko nije objasnio čije je pitanje – hrvatsko pitanje u Bosni. Bošnjaci u Bosni (samo jedna trećina ukupnog broja Bošnjaka je u Bosni) nisu riješili ni svoje pitanje u Bosni, a uporno ih se proziva da su odgovorni, maltene krivi za hrvatsko pitanje u Bosni. U stvari, dobija se dojam da su svi krivi za hrvatsko pitanje u Bosni osim Hrvata. Kriva je politika međunarodne zajednice, kriva je bošnjačka politika (dr. sc. Mile Lasić), kriva je srpska politika (banjalučki biskup Komarica) osim Milorada Dodika s kojim Dragan Čović trenutno rješava hrvatsko pitanja u Bosni po Tuđman-Miloševićevom receptu iz Karađorđeva.
Smije li se prozvati hrvatska politika u Bosni? Ne smije se prozvati hrvatska politika u Bosni zato što su Hrvati u Bosni malobrojni, a malobrojni su zbog nerješenog hrvatskog pitanja u Bosni, a hrvatsko pitanje u Bosni je nerješeno zato što su Bošnjaci većina u Bosni, a Bošnjaci su većina u Bosni zato što insistiraju na svom nacionalnom identitetu i bosanskoj nacionalnoj politici. Hrvati su manjina u Bosni, ali su konstitutivni i zato imaju sva prava kao i većina, štaviše u nekim djielovima države imaju više vlasti nego bošnjačka većina. Ali, to Hrvatima nije dovoljno. Oni se u Bosni osjećaju supervećinski kao cjelina hrvatskog naroda u Hrvatskoj. To nije sporno. Osjećaju se i Bošnjaci u Bosni da su nacionalna cjelina sa Bošnjacima širom svijeta, uključujući i Bošnjake u Hrvatskoj, koji prihvataju hrvatsku nacionalnu politiku bez pogovora. Dakle, Hrvati u Bosni bi mogli naučiti od Bošnjaka u Hrvatskoj kako se poštuje državna nacionalna politika zemlje u kojoj se živi i kako se očituje lojalnost državi kao uvjet za demokratiju. Ovako je britanski filozof Roger Scruton definirao taj uvjet kao sine qua non: – Demokratije, kaže Scruton, duguju svoje postojanje nacionalnim lojalnostima – lojalnostima koje su zajedničke vladi i opoziciji, koje su zajedničke svim političkim partijama i biračkom tijelu kao cjelini. Gdje god je postojanje nacionalnog osjećanja slabo ili nepostojeće, demokratija ne može da uzme korjene. Jer, bez nacionalne lojalnosti, opozicija je opasnost za državu, a politička neslaganja ne čine zajedničku osnovu. (The Need for Nations, str. 1).

Pitam, koja je to državno-nacionalna lojalnost legitimna u Bosni ako nije bosanska? Zar su Bošnjaci krivi zato što su lojalni bosanskoj nacionalnoj politici-državi? Zar su krivi zato što Hrvati svoju bosansku lojalnost dijele s Hrvatskom? Zar Bošnajci treba da nadoknađuju Hrvatima njihov nedostatak bosanskog nacionalnog samopoštovanja (self-esteem)? Ne treba da Bošnjaci uče Hrvate da budu lojalni bosanskom nacionalnom i političkom biću Bosni. Hrvati to treba sami da nauče, ako dosada nisu naučili. Dakako, demokratija, na europski način, pretpostavlja političku zajednicu, kojoj većina ljudi pripada i kojoj su iskreno lojalni. Ta politička zajednica mora osjećati kolektivno “mi”. Ona mora biti uvezana vezama recipročne dužnosti, kojom se osigurava da ljudi pomažu jedni drugima u trenutku potrebe, što ih motivira da sudjeluju u političkom životu i poštuju rezultat demokratskog procesa kad izgube. Oni moraju osjećati da su važne političke odluke pod njihovom kolektivnom kontrolom. Svaka pojedinačna ili usko-grupna ili etnička politička odluka, koja nije kolektivno usaglašena, ugrožava ne samo članove šire političke zajednice-države, već i usko-etničku zajednicu, koja donosi tu odluku protivno općenacionalnom državnom interesu. Stoga, rješenje svih rješenja za politiku u Bosni je da svi stanovnici ove zemlje polože prisegu nacionalne lojalnosti bosanskoj državi, kao okvir u kojem se garantira pravo svakom pojedincu i svakoj etničkoj zajednici u okviru nacionalnog interesa, koji je zajednički svima. Svi građani zemlje-države treba da budu lojalni načelima vladavine prava u demokratskoj državi.

Cijeneći intelektualnu mudrost i političku pamet dr. sc. Mile Lasić imao sam potrebu da kažem da mi je jako žao što se Hrvati u Bosni osjećaju ugroženi iako ja ne vidim ni jedan razlog za to. Još više sam žalostan i pomalo pogođen što hrvatska politička pamet stalno upire prst na bošnjačku politiku kao uzrok ili razlog za nerješeno hrvatsko pitanje u Bosni. To ne samo da nije tačno, već nije ni korektno prozivati manje odgovornog da rješava pitanje više odgovornog za postojeće političko i ekonomsko stanje u našoj zemlji. Ne može se sjediti na dvije stolice, niti se može imati dva srca – jedno za Bosnu, a drugo za Hrvatsku. Bosna se voli jednim srcem i jednom dušom. Hrvatska ima svoje veliko srce. Bosna ima svoje veliko srce, također. Svako ima pravo da voli svoju zemlje-državu. Niko nema pravo kriviti nikoga što voli Bosnu kao svoju jedinu domovinu.

Pogledaj link ispod:
http://vijesti.ba/…/za-bih-je-najopasnija-politika-vodecih-…

ČIJE JE PITANJE – HRVATSKO PITANJE U BOSNI?
0 votes, 0.00 avg. rating (0% score)