ELMEDINA, SLOBODNOMISLEĆA BOŠNJAKINJA

0
946

DownloadOdnos između majke i kćerke je jedan od najznačajnijih i najkompleksnijih odnosa dva ljudska bića. Majke i kćerke se međusobno ponekad oslikavaju u najvećoj mjeri do, takoreći, genetskog nivoa i jedne drugima su mjere na osnovu kojih procjenjuju uspjeh u životu. Jedna takva majka, Fadila, uzor je svojim kćerima Amiri i Elmedini u borbi za očuvanje visokomoralnih načela po kojima treba živjeti.

Piše: Mersada Nuruddina Agović

Elmedina Muftić, Fadilina kći, žena koja živi po islamskim propisima, naslijedila je od majke veliku hrabrost i osjećaj za pravdu. Sjeća se Elmedina koliko se njena majka trudila da svoje kćeri odgoji po propisima islama, pruži im svu majčinsku ljubav i bude uzor na svim životnim poljima. Najviše od svega cijenila je čast i ljudsko dostojanstvo, čistotu duše, srca, tijela i životnog prostora. Iskrena, hrabra i požrtvovana majka Fadila je budno bdjela nad odgojem svojih poslušnih kćeri, spremajući ih za budući život koji će smisleno i časno živjeti i biti lijep uzor generacijama koje dolaze.

images (1)”Znate šta vam je činiti!”

Sjeća se Elmedina, u najvećem jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu Amira je imala 23, a ona samo 17 godina. Jednog jutra majka im je upala u sobu. Žurno je pretraživala nešto po ormaru. Viknula je zabrinuto: ,,Dolaze ustaše!”. Djevojke su ustale. Iz zamotuljka je izvadila primitivnu staru bombu, predala je starijoj kćeri i rekla ,,Znate šta vam je činiti!”

Nastavila je spremati odbranu kuće i porodice, a djevojke su ostale suočene sa strahom, sa samo jednom bombom u rukama, odlučne da je aktiviraju ako ustaše uđu u sobu. Bile su spremne poginuti u odbrani svoje časti i svog prava na dostojanstven život. …Elmedina je tog dana zauvijek pobijedila strah.

Gradonačelnik Vareša

…Kasnije, kada se u Varešu birao gradonačelnik SDA-ovac, vjernici muslimani su se radovali. Elmedina je kroz mnoge svoje aktivnosti učinila sve da pomogne realizaciji njegovog izbora, kako bi na vlast došao čovjek koji će konačno razumjeti potrebe Bošnjaka i svih drugih građana. Mislila je, onaj ko da sve od sebe kad se  kandidat bira, imat će kasnije pravo i da kritikuje rad ili nerad tog kandidata. Prevarila se. Kasnije se više nije smio nikakav javni stav iskazati koji bi čovjeku na vlasti narušio ugled.

Kad je gradonačelnik Vareša, pomenuti SDA-ovac (kojeg nećemo reklamirati pominjanjem njegovog imena) , iz čudnih razloga počeo priznavati nekakve tobožnje zločine Bošnjaka nad Hrvatima, Elmedina je bila šokirana. Kao odgojena, slobodnomisleća Bošnjakinja sjela je i napisala tekst kojim je uspješno odbranila čast Bošnjaka vareškog kraja, a iskritikovala izdajničko i čudno ponašanje gradonačelnika Vareša. Imala je zbog toga kasnije problema od strane nekih građana hrvatske nacionalnosti i nekih inferiornih Bošnjaka. Međutim, Elmedina je nastavila postupati po svojoj savjesti i živjeti po visokomoralnim načelima koja su joj u djetinstvu usađena.

Centralni dnevnik

Nedavno se na svom Centralnom dnevniku, dosta hrabrim i jasnim stavom, oglasio Senad Hadžifejzović, kada je bošnjačkim političarima na vlasti u lice sasuo sve što misli o njima i njihovom odnosu prema Centralnom dnevniku i državi uopšte. Tačno je da je Sandžaklija iz Sjenice, Senad Hadžifejzović, bio ‘ime’ prije mnogih današnjih političara na vlasti, da je od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu bio na strani njene odbrane i da je pravi profesionalac u svom poslu. Ali, također je činjenica da je Hadžifejzović iz nekih razloga ponekad pitanjima smišljeno provocirao neke naše prvake u Bošnjaka, pokušavao da umanji njihov značaj u društvu u vrijeme kad im je trebao pružiti ruku podrške i čak medijski svim sredstvima podržati plemenite projekte koje su počinjali graditi, takoreći, od nule. Hadžifejzović se pod krinkom ‘slobodnjaka’ ipak često puta nerazumno priklanjao strani koja je nepotrebno otežavala opći bošnjački preporod.

Pod krinkom ‘slobodnjaka’ i umnogome navijajući za tzv. bosanstvo Hadžifejzović je propustio mnoge lijepe šanse da, u punoj mjeri pomogne svome narodu i on se, eto, kao apolitični ‘slobodnjak’ mnogo puta u zadnje vrijeme politično priklonio toj strani, pa se pitamo šta se dogodilo sa onim njegovim početnim entuzijazmom da brani prave vrijednosti svoga naroda.

(Lično Hadžifejzoviću bih oprostila što često nije htio dati istinsku podršku projektima koji su od neizmjerno velikog značaja za opstanak Bošnjaka, ali mu ne opraštam potpuno nepotrebno njegovo javno umanjivanje njihovog značaja u svojoj emisiji, uz onaj njegov ponekad, također nepotrebno, kiseli osmjeh.)

Sestrinska podrška

Naša Elmedina također, kad joj je to bilo potrebno, nije bila podržana od ove ‘kuće’. Ali, odgojena kako jest, da brani ‘svoga’ i da  podržava hrabre (a u toj emisiji je to Senad tog dana bio), Elmedina je i (profesionalcu) Senadu pokazala kako se daje podrška, kako  Bošnjaka sestra Bošnjakinja umije braniti i hvaliti. Tekst ,,Kad iz svoje ćase kusaš” kojim je pohvalila Hadžifejzovićev hrabri jasno izrečeni stav je na facebook mrezi razdijeljen 1.700 puta. Sigurno je njegov sadržaj i samog Hadžifejzovića ganuo i, nadamo se, natjerao na preispitivanje. Možda je Elmedina hvaljeći Senada pomislila da se njegov stari entuzijazam vratio ili ga na to nagovara.

Kao da se on, rodom Sandžaklija, nekako i izrodio od svog (i mog) Sandžaka. Mnogi koji ovaj tekst budu čitali tek će sad da je Sandžaklija saznati, s obzirom koliko on to malo javno spominje. Ako mu još uvijek savjest radi, što se nadamo, sad bi se trebao osjećati zaduženim da podršku Elmedini vrati kad god joj je ona potrebna, ako ne istom mjerom, barem dijelom. Elmedina je takva osoba da ništa neće tražiti, ni očekivati, ali bi to bio red.

Elmedinin aktivizam

Slobodnomisleća Bošnjakinja Elmedina Muftić nije propustila niti jednu aktuelnu situaciju i društveni problem, a da se nije oglasila kako bi doprinijela njihovom rješavanju. Na to je obavezivala njena ljubav prema islamu, bošnjaštvu, domovini, pravdi, istini i općem dobru. O krovnoj nacionalnoj instituciji Svjetskom bošnjačkom kongresu Elmedina veli: ,,Prvi put u historiji Bošnjaci su sebi osnovali ovakvu organizaciju koja će ih ujediniti i približavati matici Bosni, kao i jedne drugima. Postajemo svjesni svoje vrijednosti i bogatstva naše kulture, tradicije, a svoju snagu crpimo s izvora islama. Više nismo “obezglavljena skupina koja luta dunjalukom”, sve više postajemo faktor bez kojeg se u budućnosti neće moći odlučivati na ovim turbulentnim balkanskim prostorima.”

Elmedina razborito detektira kao širi problem nemogućnost djece u Konjević Polju da pohađaju nastavu na svom maternjem bosanskom jeziku i dobiju nacionalnu grupu predmeta, pa kaže: ,,Hoćemo li razumjeti da ovo nije borba za opstanak Bošnjaka u Konjević Polju? Ovo je pitanje opstanka Bošnjaka na ovim prostorima. Moramo shvatiti da nema više sultana Fatiha, da dođe, vrijeme takvih ljudi je prošlo, sultana Fatiha moramo tražiti u nama. Moramo bajrak opstanka sami da ponesemo. Ne smijemo biti borbeni samo u ratu. Borbenost i svjesnost je važna u miru.”

Ona daje podršku i mirnim radničkim demonstracijama, osuđuje paljenje i uništavanje državne imovine, jednom riječju Elmedina kao slobodomisleća Bošnjakinja je ponos svoga naroda i društva koje zna cijeniti moralne vrijednosti i zalaže se za njihovu pobjedu.

(Saff 358)

5.00 avg. rating (96% score) - 2 votes