ISPRED DŽEMATA JE UVIJEK AHMEDIJA

0
655

imagesZnaš Bošnjače, nije davno bilo… Pjesnik je upozoravao pjesmom Bošnjake. Bodrio nas i pozivao na razmišljanje.

Džaba ti i znak na putu ako ga čitati ne znaš. Bošnjaci su narod koji  slabo razumije znakove, ili ih primjeti suviše kasno….

Piše: Elmedina Muftić

Puno toga Bošnjaci ne znaju, ili neće da znaju. Teško je postići ravnotežu ličnosti, nakon decenija ispiranja mozga i trovanja bezvjerstvom i ubijanja identiteta. Obeščašćivali su nam um, učeći nas da ne mislimo, odnosno da šutimo i od stamenih Bošnjana uspravnih ko borova šuma, načinili su žalosne vrbe koje se priginju gdje vjetar puše.

Naviknuti na mrtvaju misli i naučeni da se naš glas ne čuje od sebe smo napravili narod o kome se odlučuje, a ne narod koji sam o sebi odlučuje. Dugo smo bili uljuljani u bešiku besciljnosti i izgubljenosti, ne spremni da se trgnemo, nemočni da progovorimo.

Ali svako vrijeme ima i svoje heroje. Dok mi spavamo neko svoje ruke drži ispruženim i dovi za nas. Ima i onih među nama koji su hrabri i odvažni. Hrabrih koji možda i ne žive dugo, ali  žive toliko da iza sebe ostave trag i pokažu da su Bošnjaci imenica, a ne objekat. Bore se ti heroji, i kad svi odustanu i umore se, oni ne posustaju. Vođeni ljubavlju za islamom, svojim narodom koji se Bošnjaci zovu, državom Bosnom, čine bedem i direk našeg opstanka i očuvanja države.

Takvih nema puno, ali je bitno da postoje. Da su tu među nama i da nas bude iz letargije, da nas potiču na razmišljanje i da nam ne daju da skroz zaspimo, jer kad god mi u gaflet padnemo, glave nam na sve strane lete, i Drina krvava postane.

Nismo svi rođeni hrabri i odvažni, ali smo razumom obdareni da možemo da prepoznamo hrabre i odvažne među nama i da im se slijedeći ih pridružimo. Nije ih teško prepoznati lica su im nurom umivena, istina  im iz pogleda izbija, odišu posebnošću. Ne boje se stvari nazvati pravim imenom, ne boje se reći istinu u lice, brane čast i dostojanstvo naroda, njihova djela i riječi su kao hinmna države, gdje god da se pojave tu Bosna u punom sjaju zablista. Imaju potrebu  da stanu uz obespravljene kao i osjećaj časti da budu uz osobe koje se bore da pravdu i istinu. Suprotstavljaju se svakoj devijaciji što moralnoj što društvenoj i najčešće su meta bezočnih i publicističkih medija, koji najviše od svega mrze Bošnjaka koji se usudi misliti. Ti su čast i ponos ovog naroda. Naša sablja i garan opstanka. Uvijek uz svoj narod, ma koliko umorni bili ne posustaju. Vjera, narod i država su tri stvari koje ih opisuju, identifikuju. I među takvim posebnim, nađe se i najposebniji, najhrabriji, najodlučniji, najneumorniji, onaj koji diše vjeru, narod i domovinu, onaj ko se hrani brigom i zaštitom ovog troga, čije ruke u dovama su stalno ispružene i dovi za nas, blago nas iz gafleta budeći, da se ne bi stvarnosti prepali kad konačno oči otvorimo i realno značenje stvari sagledamo.

Bošnjaci su narod koji zna da čvrsto zaspi, ali znaju se i iz sna trgnuti i to onda kad je najpotrebnije, znaju Bošnjaci dosta svoga prepoznati, znaju Bošnjaci i hrabre međusobom slijediti. Znaju Bošnjaci da nije tako davno bilo…

I zbog toga ne tako davnog će pametno izabrati koga će slijediti. Onaj ko ti ruku spasa pruži taj ti je prijatelj i ako smo razumom obdareni ruku ćemo prihvatiti, inaće ćemo potonuti  i bez pomena ostati. A znaju Bošnjaci, da nije tako davno bilo…

I dobro pamte riječi, koje je u djela pretvorio…

“Ja ću i dalje nastaviti da radim za islam. Za svoj narod i za svoju Bosnu, i svoju Hercegovinu.  Ovo tek početak mog rada na ove tri vrijednosti za koje živim. To su islam, bošnjački narod i moja Bosna, moja domovina”

 (SBK)

3.00 avg. rating (69% score) - 2 votes