KABILOVSKO POKAJANJE FAHRUDINA RADONČIĆA

0
540

resad plojovic-profilAutor: Rešad-ef. Plojović, direktor Medrese „Gazi Isa-beg“ u Novom Pazaru

Egocentrični kapric Fahrudina Radončića, uz sve naprezanje da izgleda dobar, iskren, širokogrud, i nadasve hrabar političar, čovjek i pokajnik, koji ko biva nema vremena, a ni potrebe da zna sve o tome šta se u njegovom ataru radi, kako nebi snosio odgovornost za djelovanje svojih uposlenih, nikako da proguta knedlu i prihvati činjenicu da u životu uvijek dođe trenutak u kome padaju maske i raskrinkaju se svi vidovi nečasnog djelovanja.

 

Ko je imao prilike na bosanskoj FACE TV gledati neuspjeli performans ovog proizvoda stjecaja okolnosti i ličnog proračuna, mogao se još jednom podsjetiti na starostavnu kur'ansku priču o Ademovim sinovima, Kabilu i Habilu, naročito u dijelu u kom se zločin već dogodio i pojavljuje se gavran koji podučava Kabila kako da postupi sa tijelom svog brata.

I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: “Sigurno ću te ubiti!” “Allah prima samo od onih koji su dobri”, reče onaj. “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.” I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i posta jedan od izgubljenih. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga …” (El-Maide; 27-31 ajet)

Dilema je da li se je Kabil istinski pokajao zbog ubistva svoga brata, kahara roditelja i sestara, ili je pokajanje bilo zbog straha od posljedica čina koji je prouzrokovao pad njegovog ugleda i gubljenje privilegija i pozicija u društvu. Kabil počini prvo nepravedno ubistvo u historiji čovječanstva i postade jedan od izgubljenih. Koliki će on teret zbog toga morati ponijeti na Sudnjem Danu jasno se vidi iz vjerodostojnog hadisa u kojem Resulullah, Muhammed, a.s., kaže da od svakog nepravednog ubistva koje se desi među ljudima sve do Sudnjega Dana, jedan dio grijeha ide na teret Kabilu zato što je on prvi koji je to uradio.

Isto tako i Radončić u neuspjelom pokušaju pranja vlastite sramote uz svo presavijanje i prenemaganje kaže da je bilo bolje da taj tekst nije izašao, te i da velike novine – pa čak i „Avaz“ prave greške, „ali ne ulazi u istinitost činjenica“. Radončić kabilovski traži izlaz u situaciji kada je izišlo na vidjelo svo zlo u njemu i ne negira bestidnost udaranja na čast i dostojanstvo vjernika i vjernica posredstvom otvorenih laži i potvora u koje samo umobolnik može povjerovati, za koje će snositi odgovornost, ličnu i svih koji ovu laž i potvoru budu prenosili sve do Sudnjeg dana, kao Kabil za nepravedno ubistvo. Konstatacija da ne ulazi u istinitost navoda čije je objavljivanje naložio, a za šta se onako nevješto pokušao ispravdavati dovodi ovog nesretnika u položaj prokletog šejtana koji nagovara ljude na sopstvenu propast, a onda se odriče njih, negirajući vlastitu odgovornost: „Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: „budi nevjernik“!, pa kad on postane nevjernik šejtan kaže: „ti se mene ne tičeš, ja se bojim Allaha Gospodara svjetova“! (Sura Hašr 16.), a takođe i u položaj Kabila koji zavapi “Zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, zakopati mrtvo tijelo brata svoga!” I Radončić bi da, pošto je pritjeran u tjesnac, oslobodi sebe odgovornosti onog što su počinili oni koje je na to nagovorio, to jest kojima je naložio, da zakopa svoju medijsku mašineriju jer je u slučaju napada na muftiju Zukorlića postala pogubna po svog vlasnika, bez da se istinski i iskreno pokaje za grijeh i izvini osobama na čije je dostojanstvo udario. Zato je i bila stanka u “Avazovim” udarima sve dok ovaj gavran nije pokopao strategiju jer su mu i mentori kazali da izmijeni metodu i, umjesto neučinkovitog pakovanja transparentno lažiranih neistina, pokuša blagim nijansiranjem laže za lažom nasamariti bošnjački narod koji biva sve zreliji i ne prima se na sramne pokušaje obezglavljivanja njegove elite.

I zato treba odati priznanje bošnjačkome narodu, koji iz pojedinačne svijesti prelazi u fazu kolektivnog zrijevanja i samospoznaje da jedinstvenim bićem mogu nadjačati sve zamke Iblisa i njegovih pomoćnika, pa makar dolazile od nekog ko načelno pripada njihovoj zajednici. Shvatili su Bošnjaci da je u sofisticiranim uvjetima življenja dvadeset prvog vijeka istina još jedina vrijednost koja se ne može osporiti, i zato su se odvažili da čvrsto stanu uz nju i bore se protiv mračnih sila tame najmoćnijim oružjem koje im je Allah, dž. š., podario – mudrošću i snagom iskrenog vjerničkog pera koje riječima rastjerava maglu i oslobađa srca običnog svijeta. Napad na muftiju Zukorlića je ujedinio Bošnjake u domovini i dijaspori, na istoku i zapadu, da stanu u odbranu časti i dostojanstva svog prvaka, što nije bio slučaj ranije. Po prvi put se događa da se u odbranu časti i dostojanstva Bošnjaka uključio toliki broj autentičnih predstavnika našega naroda svih društvenih slojeva i to je zabrinulo nalogodavce. Preko dvadeset autorskih tekstova akademika, univerzitetskih profesora, čelnika Islamske zajednice, uleme, predvodnika nacionalnih institucija, aktivista i pojedinaca iz svih segmenata života u domovini i dijaspori Bošnjaka, autentičnih i originalnih stavova, svjedoče da su Bošnjaci prihvatili maksimu da je svaki Bošnjak odgovoran za drugoga Bošnjaka. Uz te tekstove obznanjenih autora, nastalo je i više hiljada javnih komentara podrške kao potpora tezi o samosazrijevanju bošnjačkog ummeta. Naravno da je ovo i razlog više za brigu onima koji ne misle dobro Bošnjacima, da im svi koncepti propadaju te da njihovi preduzimači i izvođači radova iz redova našeg naroda, poput Radončića i njemu sličnih, postaju raskrinkani i neupotrebljivi u daljim pokušajima našega uništenja, istrebljenja i porobljavanja. Zato je razumljiva Radončićeva stanka odašiljanja otrovnica i pokušaj prevare da će nekim iznuđenim izvinjenjem, pozivanjem na rodbinske veze, te navodnu bliskost potvrđenu „sjedenjem i pijenjem nekoliko kafa“, povratiti ugled sebi i svojim posrnulim novinama, odnosno dobiti na vremenu dok mu ne stignu smjernice daljeg djelovanja od beogradskih i podgoričkih mentora. No, ono što treba biti jasno i Radončiću i njegovim mentorima, Bošnjaci se više nikada neće prepustiti stihiji i zaboravu, i neće prestati da bdiju nad svojom sudbinom, niti nad Kabilima koji su spremni na sve pa i ubistvo svoga rođenog brata, ukoliko stoji na putu ostvarivanja njihovog sopstvenog interesa i gavranima koji im vazda gaču za vratom čekajući da njihova čula otupe i sluh ogluhne. Dobro smo progledali i pročuli, pogled nam se izoštrio a uho namjestilo taman da vidimo i osjetimo strvinare koji su se nameračili na našu elitu koja im smeta, na naše sestre i majke, na našu nejač i mal – stojimo na braniku i čekamo te zvijeri koje bi da udare na našu čast, obraz i dostojanstvo. Tome nas naučiše baš oni koje mnogi, pa i ti Radončiću želiš i pokušavaš iskompromitovati, oljagati, obezglaviti, naši učitelji vjere, nacije i slobode reisul-ulema emeritus i predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa dr. Mustafa ef. Cerić i muftija Muamer ef. Zukorlić. Danas cijeli bošnjački narod u sebi nosi mudrost, snagu vjere, slobodu duha, optimizam i afirmaciju nacije, čast i dosotjanstvo Ademovog sina Habila koji kaza svome izgubljenom bratu Kabilu: Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u Vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.”(El-Maide 29)

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes