MAJČIN GLAS

0
619

muhamed-velicPiše: Muhamed Velić

Nisam mogao da ne primijetim ljude koji su sjedili tik do mog stola u aščinici na Baščaršiji neki dan. Zapravo, to su bila dva dječaka s majkom i dedom. Dedo ih je stalno sokolio i pitao da li je nanina riža bolja, pa je li bolja nanina sarma, nanina zeljanica itd. Dječaci su odgovarali da je nanina hrana najbolja, ali su i tu hranu u aščinici slasno jeli. Dedo je meni namigovao, pa sam upitao gdje žive momci, a on kaže da su u Americi, ovo mu je kćerka, došli ovog ljeta pa mu puno srce. Majka im je šutjela, samo je ljubazno klimnula glavom, u znak pozdrava. Na prvu, ono što je primjetno, riječ je o jako lijepoj ženi, sa stilom odjevenoj i nakitom lijepim i nenametljivim. Baš lijepa žena. Kao što su joj i djeca lijepa.

No, ona je samo šutjela i jela, a dječaci su jeli i pričali s dedom. Onda se i ona u neki vakat obratila djeci. Bio sam na momenat zbunjen a i dirnut, jer žena nije pustila neki lijep i umiljat ženski glas već je to bio polukrik gluhonijeme osobe. Odgovorili su joj naglašenim pokretom usana, koje je ona čitala. Još im je nešto kazala mumljanjem gluhonijeme osobe. A ja sam bio dirnut. Mislio sam: Allahu dragi, kako lijepa žena, a gluhonijema! Diskrepanca je očita. Jer, njen je “glas” bio “stravičan”!

Mislio sam o tim dječacima koji su uskraćeni za ljepotu glasa svoje majke. A koliko je lijep i kako je lijep glas te žene, njihove majke, oni će to saznati tek na budućem svijetu, kada će nas Svemogući Allah proživjeti bez ikakvih manjkavosti, izuzev nekih koji će biti proživljeni slijepi, a mada su imali vid i vidjeli su na Ovome svijetu, kako nam govori sura Taha, a to su oni koji su se okretali od Zikra (izraz koji je za Kur'an upotrijebljen u ajetu) i Allahovih Ajeta koji su im dolazili.

Helem, pomislio sam i na glas svoje majke, koji je za mene simbol ezelskog zova, kao i svakom, vjerujem. Kada sam operisao bruh, i kada su me budili iz kome, doktorica, anesteziolog, koja me je budila, jedna krasna žena koju dobro znam, nju i njenu porodicu, djecu joj učim u mektebu, zvala me je nježno da se probudim iz narkoze, čuo sam kako me blago zove, mislio sam da je to bila moja mati koja me kao dječaka zvala u rane sabahe, da ustanem klanjati, a ja bih odgovarao: “Mama, još samo pet minuta!” Tako sam i ovoj doktorici odgovorio.

Ali, ovi dječaci će ljepotu pravog glasa svoje majke čuti tek na budućem svijetu. I ona će svoj glas čuti tek na budućem svijetu. Mada tim njenim dječacima, i ovo sada što čuju, kada im se ona obraća, to je najljepši glas na svijetu. I nema ljepšeg!

Jednostavno, glas majke je najljepši.

(Preuzeto sa facebook profila Muhameda Velića)

4.00 avg. rating (82% score) - 2 votes