Mračne riječi u reviji “Svjetlo riječi” Fra Petra Jeleča

0
949

Doc150Piše: Mustafa Abdukić

Već duže vrijeme u bosanskoj javnosti djeluje lik u osobi fra Petra Jeleča, koji je profesor povijesti na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu. Reklo bi se ništa neobično i ništa vrijedno naše požnje. U Bosni je uvijek bilo fratara, koji su rođeni u Hercegovini i koji su od Mehmeda Fatiha pa do naših dana imali pravo na slobodu mišljenja, govora i druženja sa svojim kofranjevcima iz cijelog svijeta.Najbolji dokaz da i dan danas bosanski franjevci u Bosni imaju sve što im je Mehmend Fatih obečao u Ahd-i nami  prije više od pet stoljeća  je svjedočanstvo samog fra Petra Jeleča u intervju sa novinarom Bedrudinom Gušićem kad kaže: – Na iznošenje mojih osobnih stavova o aktualnim društveno-političkim prilikama niti su imali niti će imati ikakvog utjecaja pohvale, pokude ni pritisci. Svatko ima potpuno pravo ne slagati se s mojim stavovima i s tim nemam nikakvih problema. No, nikome ne dopuštam da mi ograničava pravo na iznošenje vlastitih razmišljanja.

To je potpuno u skladu sa duhom i slovom Fatihove Ahd-i name i zato niko fra Petru, kao ni drugim bosanskim franjevcima, nema pravo uskraćivati slobodu da iznese svoje političke stavove o svemu i svačemu. I niko nema pravo da ih u tome ograničava. Sloboda je najviša ovodunjalučka vrijednost i zato su sretni i ponosni oni koji je imaju, a nesretni su i poniženi oni koji je nemaju. Naravno, ljudi koji imaju  slobodu bore se za slobodu onih koji tu slobodu nemaju. Odnosno, slobodni ljudi ni na koji način ne ograničavaju druge ljude da slobodno vjeruju, misle i govore.

Nažalost, fra Petar Jeleč ili ne zna šta je sloboda ili nije slobodan pa ima potrebu da drugima osporava pravo na slobodu da javno iznose svoje stavove o političkim pitanjima, koja su bitna za Bošnjake i Bosnu. Jer, samo neslobodan čovjek ima potrebu da o drugima iznosi neistine, kao što to čini fra Petar Jeleču reviji Svjetlo riječi, čiji je nakladnik Franjevačka provincija Bosna Srebrena. Pošto je zbog svoje izuzetne „mudre riječi bez dlake na jeziku“ mnogo medijski tražen, kao što nas izvještava novinar Bedrudin Gušić, fra Petar Jeleču ne može da se uvijek koncenrira i upamti šta govori i kakve posljedice može imati njegova mračna riječ, koju Svjetlo riječi objavljuje, zaboravljajući da je„na početku bila riječ“ i da će na kraju opet biti samo riječ istine, a ne laži, riječ svjetla, a ne mraka.

Nije moguće pobrojati sve mračne riječi koje je fra Petar Jeleč iznio u reviji Svjetlo riječi pa ćemo se zbog toga fokusirati samo na neke kojima fra Petar nastoji ocrniti reisu-l-ulemu emeritusa dr. Mustafa Ceriću. No, fra Petar Jeleč ima dobrih i korisnih zapažanja, koje ćemo na kraju spomenuti.

Fra Petar Jeleč ponavlja već potrošenu stigmu o „starim i novim muslimanima“,  koju su reisu Ceriću zalijepili islamofobi  raznih vrsta. No, istine radi atribut „novi“ i „stari“ muslimani nije kreacija reisa Cerića, već Vinka kardinala Puljića, koji je u svojim pohodima izvan Bosne imao potrebu da se žali na svoje susjede Bošnjake muslimane, klasificirajući ih na „nove“ koje on još ne poznaje i na „stare“, kojih sve manje ima, ili ih više nema. Iznenađen tom klalifikacijom Bošnjaka muslimana od strane kradinala Puljića reis Cerić je u jednoj hutbi prokommentirao da su „stari, miroljubivi muslimani Bošnjaci pobijeni od Stoca do Srebrenica, pa ih zato više nema“ Ovi, koje je kardinal Puljić nazvao „novim muslimanima“ su preživjeli, hvala Bogu. Dakle, fra Petar Jeleč je dobro zaključio šta je reis Cerić htio kazati. Ti „novi muslimani“, koje fra Petar ne voli, su se„znali braniti i obraniti, za razliku od „starih“ muslimana, koji su po toj njegovoj (reisa Cerića)  logici valjda zbog svoje miroljubivosti stradali u zadnjem ratu.“ Upravo tako, naivnost tih „starih muslimana“, kojih više nema u Stocu, Čapljini, Mostaru, Prozoru koštala ih je života, jer nije bilo fra Petrovih franjevaca da ih zaštite i osiguraju im slobodu, kao što je njima osigurao slavni Mehmed Fatih.

Kao što smo već rekli slobodni ljudi cijene slobodu drugoga pa im ne smeta pravo drugoga  na slobodu vjerovanja, mišljenja i govora. No, pošto nije slobodan čovjek, već očito radi po nalogu, kao pravi jezuit koji može govoriti i protiv pape ako je to u interesu da pogodi u sridu željeni cilj, a to je reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić, koji im smeta živ ili mrtav – fra Petar Jeleč, iz mržnje i pakosti, koja je veća u njegovoj duše nego što to jezikom kazuje, osporava pravo reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću u Bošnjaka da se jesenas u Sarajevu obrati mirovnom susretu, kojeg je organiziralazajednica Sant’Egidio iz Rima, riječima: – „Dobro nam došli“. Fra Petar to obračanje reisa Cerića sa podsmjehom ovako komentira: –  Kao da je on neki domaćin u BiH. Zamislite šta bi bilo kada bi imam u Bošnjaka sa podsmjehom osporio kardinalu Puljiću da gostima, bilo kojim, u Sarajevu domaćinski poželi dobrodošlicu, kao što je to jesenas uradio reisu-l-ulema Cerić, koji je tada obnašao dužnost vrhovnog duhovnog poglavara u Bošnjaka. Pa, digla bi se kuka i motika protiv tog imama, posebno od onih Bošnjaka koji ništa drugo i ne znaju, već biti sluge drugima. U slučaju fra Petra Jeleča, njega niko neće osuditi  zbog toga, već će biti nagrađen sa epitetom „čovjek bez dlake na jeziku“. Jer, mržnja prema islamu, muslimanima i Bošnjacima je opravdana i isplativa.  

Narvno, u tom grmu leži zec. U fra Petrovoj glavi da Bošnjaci nemaju pravo ni na domovinu ni na državu i zato njihov vrhovni duhovni poglavar nema pravo da bude domaćin u svom gradu i u svojoj zemlji. Reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić nema pravo ni da javno govori da su Bošnjaci jedini narod na Balkanu koji nemaju svoju nacionalnu državu, jer ta istina je toliko teška da je fra Petar i njegovi nalogodavci ne mogu podnijeti i zato treba jezuitski to napasati na način da treba sve redom napadati, i naše i njihovi, kako se njihovi ne bi sjetili da je to plan i program za „konačno riječenje“ („final solution“), a to je nestanak Bošnjaka, vjerski, nacionalno, kulturno i državno.

Fra Petar Jeleč, kao pravi jezuitski učitelj poučava Bošnjake kakva bi trebala biti njihova vjera bez Šerijata i šta bi oni trebali vjerovati i raditi kako bi fra Petrovim bilo lakše da ih trijebe dok ih sve ne istrijebe. No, ima jedna „dobra riječ“ fra Petra Jeleča, iako nije baš „svjetla“, a to je da fra Petar Jeleč upoređuje bošnjački nacionalizam sa srpskim. Ta usporedba, naravno, ne stoji, ali je ona „dobra“ zato što se Bošnjacima na taj način prizna živa nacionalna svijest, što je veliki pomak u odnsou na dosadašnju praksu da se na Bošnjake uglavnom gledalo kao na „vjersku skupinu“ sa opasnim islamom, Šerijatom, Kur'anom, Muhammedom, a.s., i tako redom u nedogled sa islamofobičnom hajkom.

Ne znam da li će ovu moju kolumnu fra Petar Jeleč pročitati i da li će ova kolumna u njemu povećati njegovu mržnju i netrpeljivost prema islamu, „starim“ i „novim“ muslimanima i Bošnjacima, ali znam da fra Petar Jeleč snažno i pozitivno utjeće na nacionalno i duhovno buđenje Bošnjaka i zato ga molim da nastavi sa svojim „mudrim mislima“, „mračnim snovima“ i „svjetlim riječima“ liječiti bolest naivnosti kod Bošnjaka, jer kao i u slučaju drugih nacija, i definicija bošnjačke nacije ne nastaje iz njih samih, već iz definicije njihovih neprijatelja. Zato nam je važno svjedočenje fra Petra Jeleča o bošnjačkom nacionalizmu i zato nam je važno da se naš bošnjački novinar Bedrudin Gušić oduševljava „mudrim“ i „radikalnim“ porukama fra Petra Jeleča.

 

 

 

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes