Mustafa Cerić: Gadost nad gadostima dana

0
686

4f3bb7a3f0522de80500

ONA, ANA BRNADIĆ, PINK PANTER 

Poznata srbijanska reprezentativka u košarci Olivera Ćirković skrenula je pažnju javnosti knjigom “Ja, Pink Panter”, u kojoj opisuje svoje pljačke nakita u Grčkoj. Više puta je hapšena; zbog kriminala je osuđena na 12 godina zatvora; postala je poznata širom Europe kao vođa kriminalne grupe Pink Panter; uspjela je pobjeći iz jednog od najčuvanijih grčkih zatvora. Ovih dana Olivera je u regionalnim medijima doživjela neviđenu promociju antijunak, a tekst njezine knjiga je kandidat za, vjerovatno, najbolji holivudski akcioni film i triler, zbog kojeg ljudi idu u kino. Olivera objašnjava da njezin kriminal pljačke je neznatan u odnosu na pljačku moćnika u državi i velikim svjetskim korporacijama. Ona svoje zlo opravdava tuđim zlom tako da se na kraju dobije duplo zlo. No, najzanimljivije u Oliverovoj priči je pljačkaška i kriminalna ležernost, koja kod lahkomislenih ljudi izaziva i određenu dozu divljenja. Ovaj svijet je, zaista, pun strašnih čuda i čudovišta. 

Možda nema nikakve veze, ali Olivera Ćirković je Srbijanka kao i Ana Brnadić. Ne znam da li su se ikada srele, niti znam da li je Ana pročitala Oliverinu knjigu “Ja, Pink Panter”. Ali, uvjeren sam da Ana Brnadić ima isti nagon za krađu i pljačku kao i Olivera. Razlika je samo u predmetu krađe. Olivera je ovisna o krađi nakita u grčkim dućanima, dok je Ana ovisna o krađi istine u bosanskim srcima. Olivera se po svoj prilici umirila nakon što je pobjegla iz grčkog zatvora i nakon što je napisala knjigu, koja se nameće Holivudu, dok se kod Ane damar za krađu istine iz bosanskih srca upalio tek otkako je postala premijerka Srbije. Valja zaraditi i opravdati to važno i visoko mjesto u Srbiji. 

Dakako, Ana Brnadić je čvrsto odlučila da se popne na taj vrh piramide srpskih Pink Pantera i da bude kod Srba upamćena kao najveća kradljivica i pljačkašica, veća i od same Olivere Ćirković. Jer, šta je grčki nakit za srpski narod u poređenju sa bosanskom istinom o srpskom Genocidu u i oko Srebrenice? Ništa, naravno. Jer, za Anu Brnadić, kao vođu srpskih Pink Pantera, ništa ne znače ni pravosnažne haške presude srpskim zločincima za Genocid u i oko Srebrenice; ne znače joj ni rezolucije Europskog parlamenta o Genocidu u i oko Srebrenice od 2009. i 2015., pa čak ni iznuđena rezolucija Srbijanskog parlamenta od 2010. godine. 

Osim što ništa ne zna o Bosni, niti želi da sazna šta se stvarno događalo u Srebrenici 11. jula, 1995. god., Ana Brnadić nema pojma o obimu srpskog Genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice. Jer da ima ne bi joj palo na pamet da krade i pljačka istinu iz srca žrtava srpskog Genocida. Jer da ima, imala bi makar malo stida i srama pred bosanskim žrvama Genocida. Ana Brnadić to nema zato što je nagon krađe i pljačke kod nje, kao i kod Olivere Ćirković, jači i od njezinog stida i od njezinog srama. 

Stoga, Anu ne trebe uvjeravati da se u Srebrenici dogodio srpski Genocid, jer to više nije ni važno šta o tome misle srpski Pink Panteri dok misle da njihova krađa i pljačka bosanske istine ima prođu kod srpskog naroda, koji očito još uvjek voli patološke tipove poput Ane Brnadić. Jer, ako se u Srebrenici nije dogodio srpski Genocid, zašto onda kod srpskih Pink Pantera postoji potreba da se to negira? Kako je moguće nešto negirati ako se nije dogodilo? I kakve veze ima hrvatska “Oluja” u Hrvatskoj sa srpskim Genocidom u i oko Srebrenice? Nikakve, osim u glavi Ane Brnadić, koja, poput svakog srpskog Pink Pantera, jedno zlo opravdava drugim svojim zlom i tako cijelo zlo čini duplim zlom – Genocid. 

I ne samo to, srpski Pink Panteri imaju potrebu da gradiraju svoju krađu na način male i velike krađe, pa je tako mala krađa donekle prihvatljiva, dok velika krađa nije prihvatljiva, ali se može opravdati ako zatreba objašnjenjem da je to ipak samo mala krađa. Tako Ana Brnadić, po svojoj pataloškoj procjeni, gradira srpski Genocid u i oko Srebrenice za Radio Deutsche Welle:

Da li to što ćete uraditi treba da obuhvati i priznanje da je masakr u Srebrenici bio genocid? Savjet Evrope je u maju posljednji put tražio da priznate Srebrenicu kao genocid. To niste uradili. Jeste li sada spremni?

Ne, ne mislim da je strašni masakr u Srebrenici bio genocid.

Sigurno znate da bez toga šanse za priključivanje EU postaju vrlo tanušne.

Ne. To je bio gnusni zločin. Ratni zločin. Nisam ponosna na to. To nije urađeno u ime srpskog naroda i Srbija ne može kolektivno biti okrivljena za ono što se tamo desilo.

Dva međunarodna suda su presudila da je to bio genocid.

U redu.

I Vi to nećete da prihvatite?

Ne mislim da je bio genocid.

Vi sada revidirate istoriju, znate li to?

Ne mislim da je bio genocid. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kada… genocid je kada pobijete celu populaciju, žene, decu, a to ovde nije bio slučaj.

Predsjedavajući sudija Haškog tribunala je 2004. rekao da su, želeći da eliminišu dio bosanskih muslimana, snage bosanskih Srba počinile genocid. Cilj je bilo istrebljivanje 40.000 bosanskih muslimana iz Srebrenice. Zato je označeno kao genocid.

U redu.

Ako to ne možete da prihvatite… zašto…

Prihvatam da je bio užasan zločin. Srbija je isporučila osobu koja je optužena za taj ratni zločin. Isporučili smo tu osobu. Suđeno mu je, sada je u zatvoru.

Ali nećete da načinite korak koji traži Savjet Evrope?
Da je to bio genocid?

Da.

Govorim Vam da je bio užasan zločin…

To je Vaša crvena linija, zar ne?

Govorim Vam…

Vi to nikada nećete uraditi?

Dala sam Vam odgovor.

***
I, naravno, Ana Brnadić će isto tako napisati svoju knjigu: “Ja, srpska Pink Panter, ispovijest”… Kad ne bude više srbijanska premijerka… 

Pogledaj link ispod: 

https://www.dw.com/…/ana-brnabi%C4%87-jo%C5%A1-n…/a-46294469

Informativna služba

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes