Mustafa Cerić – Komentar dana povodom izbora 2018. – ZAŠTO SAM UŠAO U POLITIČKI RING 2014?

0
490
4f3bb7a3f0522de80500
Zato što sam, uistinu, mislio da je to bila moja patriotska dužnost nakon nasilnih februarskih protesta (februar 7, 2014), protesta koji  su završili  paljevinom zgrade državnog Predsjedništva. To je za mene bilo šokantno.  Shvatio sam da moram opet biti tamo gdje se bije bitka za državu, naciju i vjeru. Bio sam uvjeren da mogu više učiniti za spas nacije i države; bio sam uvjeren da je moja namjera bila iskrena i plemenita, kao i da je moja poruka mom narodu bila jasna. Međutim, prevario sam se. Moja namjera je protumačena kao moja strast za vlast, a moja poruka nije dopirala do srca mog naroda. Štaviše, optužen sam da razbijam jedinstvo  naroda i da dijelim Islamsku zajednicu. Nisam obračao pažnju na te optužbe, jer sam mislio da ljudi neće nasjesti na takve priče te da će shvatiti da su moje namjere plemenite pa, stoga, nije bilo potrebe da se bilo kome ni pravdam ni ispričavam. Uostalom, bošnjački narod je već bio podjeljen da se nije imalo više šta dijeliti, već je trebalo pokidane dijelove spajati i okrupnjavati bošnjački/bosanski korpus za nove i teže izazove. Ja sam, doista, vjerovao da je moja dužnost bila da pokušam objediniti moj narod oko zdravog moralnog i političkog koncepta, koncepta kojeg su moralno i politički kvarni pojedinci kvarili.
Da li se sada kajem zbog te avanture? Ne kajem se osim što mi je žao što nekim dobrim i finim Bošnjacima nije bilo pravo da me gledaju u blatu političkog nadmetanja. Mnogi od njih su me dobronamjerno korili, govoreći da mi to nije trebalo. I bili su u pravu. To mi, doista, nije bilo potrebno. No, mislio sam da je bilo potrebno mom narodu. Ustanovilo se, međutim, da to nije bilo potreno ni mom narodu. Poruku sam shvatio, kao što ju je shvatio i Hadži Mehmed ef. Handžić, koji je bio mnogo učevniji od mene. Da, to iskustvo me učinilo mnogo zrelijim, opreznijim i umno bogatijim. Ne bih to iskustvo dao nizašta, jer sam kroz njega upoznao kod ljudi ono što ne bih nikada da se nisam upustio u taj politički ring.
ZAŠTO NISAM U RINGU 2018?
Nisam zato što se izvan političkog ringa može učiniti mnogo više za vjeru, naciju i državu.  U ringu se gubi pamet, ugled i čast; u ringu se igra prljava igra iz koje čovjek teško može izaći čist; u ringu se gubi osjećaj za realnost – za istinu i pravdu; u ringu je “sve” dozvoljeno; “sve” se može moralno i politički opravdati; u ringu je teško pošten biti, ali nije nemoguće. Zato su ludo hrabri oni koji ulaze u taj ring, neki su i ludo mudri, a najviše je onih koji su ludo lukavi, osobina s kojom se čovjek rađa. Neki se priuče tom lukavstvu, ali ne izdrže dugo, jer rođeni za to uvijek pobjeđuju.
Dakako, lakše je gledati, nego u ringu djelovati; lakše je ocjene davati, nego u ringu ispit polagati; lakše je savjete davati, nego u ringu bitku voditi; lakše je biti pametan izvan ringa nego u ringu. Ali, zato oni koji ulaze u ring treba da budu dovoljno pametnog uma i otvorenih ušiju  da čuju ocjenu o sebi onih koji ih gledaju. A to je, izgleda, najteže onima  koji sebi umisle da sve znaju i da im ne treba ničiji savjet sve dok ne udare glavom u zid i ne shvate da im glava ipak nije toliko tvrda da mogu zid glavom probiti. Ali, tada bude isuviše kasno. Ne samo po njihovu glavu, već i po sudbinu nacije i države.
Stoga, svi naši problemi nastaju kad se izgubi ta konstruktivna i povjerljiva veza između onih koji politički djeluju i onih koji politički ocjenjuju naše stanje. Oni koji politički djeluju nedostupni su onima koji ih ocjenjuju, jer im uglavnom daju  negativne ocjene, a oni koji ocjenjuju opet misle da se njihova mišljenja ne uvažavaju i zato se povlače u sebe do te mjere da ih se više ništa ne tiče. Ova pojava nedostupnosti onih koji politički djeluju nije bila dosada tako drastična, kao što ni ovo stanje letargičnosti onih koji politički ocjenjuju nije bila tako primjetna. Obe te pojave su novijeg datuma. Posebno me brine bolesna uspavanost, intelektualna obamrlost, misaona tromost, drastična neosjetljivost, odsutnost elana te krajnja nemarnost i očita zbunjenost oko toga što je to politička misao i političko djelo koje mora da nas okupi, ujedini, učvrsti i pokrene kako nam se ne bi ponavljale političke greške iz prošlosti?
Narode moj, moramo htjeti, znati i moći sačuvati moralno i političko sjeme, kojeg su zasijali bosanski šehidi teorijski i praktično.  Ne smije se koristiti moralno i političko sito koje tako prosijava da se zdravo sjeme rasipa, a bolesni kukolj u hambar ostavlja. Kroz moralno i političko bošnjačko/bosansko sito mora se prosijati zdravo sjeme za bosanski državni i nacionalni hambar a odbaciti kukolj. Jer, ako nakon svega, nakon genocida,  izgubimo zdravo moralno i političko sjeme, nije izvjesno da ćemo ikad više to sjeme imati.
Riječ je, dakle, o sljedećim oktobarskim izborima i o tome da, kao narod, moramo razlikovati “zdrav politički koncept” od “kvarnog političkog koncepta” za našu naciju i državu. Hoću reći da nam se na sljedećim oktobarskim izborima nudi izbor između zdravog koncepta, u kojem ima kvarnih pojedinaca, i kvarnog koncepta, u kojem ima zdravih pojedinaca. Ova dilema, koja je dakako lažna, može nas odvesti krivim putem tako da ne vidimo šumu od drveća.  Naime, zdrav politički koncept, koji je nastao kao ukupna pamet bošnjačkog/bosanskog naroda živi u duši svakog bosanskog patriote i oko toga nema spora među nama. Sporni su samo kvarni pojedinci, koji su na neki način ušli u to kolo, ali nisu dorasli ni moralno ni politički da u njemu igraju po pravilima i ciljevima tog zdravog koncepta za kojeg su najbolji bosanski sinovi dali svoje živote.
Na drugoj strani, nude nam se zdravi pojedinci s kvarnim moralnim i političkim konceptom. To jest zavodljivo, ali samo za naivne, koji misle da zdrav pojedinac može promijeniti kvarni moralni i politički koncept. To nije moguće i zato ne treba rizikovati zdrav moralni i politički koncept za zdravog pojedinca, koji iako zdrav u konačnici ne može ništa promjeniti, odnosno ne može biti rješenje za naše nacionalne i državne probleme.  Dakle, kvaran pojedinac u zdravom moralnom konceptu ne može promijeniti narav naše nacije i države, ali kvaran koncept i sa zdravim pojedincem može biti koban za našu naciju i državu.
Prema tome, mora nam biti jasno šta je to zdrav moralni i politički koncept za našu naciju i državu, koncep u kojem se prepoznaje duša i srce našeg naroda. O tome, ako Bog da, imam namjeru da s vamo podijelim moje misli do oktobarskih izbora. Naravno, gledano izvan ringa u nadi da će nas čuti i čitati oni koji su u ringu, makar neki.
0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes