“NEDODIRLJIVI VJERSKI VOĐA”

0
695

“Licemjeri su, doista, razvratnici!” (Kur'an, Pokajanje, 67.)

100_Sefko_KaloperZa mjesec dana, tačno, navršiće se osam godina od kako su “ljudi iz Helsinkija” nazvali Reisa, dr Mustafu ef. Cerića, “nedodirljivim vjerskim vođom”. I za svo to vrijeme, oni i njihovi “trabanti”, nisu prestajali da se bave životom i djelom ovog čovjeka.

Evo šta su, između ostalog, zabilježili hroničari hajke na “prvog u Bošnjaka”, koju godinu kasnije: RETORIKA, govorništvo… nauk o principima pravilnog govorenja, ili „BANALNE

BOLJŠEVICKE PRESUDE“, riječi su jednog uvaženog muslimanskog intelektualca, o Ceriću, u “Oslobođenju”.

Kakva tužna, sramotna i sumorna stvarnost! List, koji se osim deklarirane „nezavisnosti“ okrunio, između ostalog, brojnim pohvalama i priznanjima, u „borbi protiv ksenofobije“. List koji je „izuzetno odan istini i slobodi,… u službi slobode I mira“. List s „Medaljom casti“, i slično.

„Nezavistan“, izgleda, samo u tome kada se u „zaštiti slobode izražavanja“ treba ustupiti prostor svima onima koji bi da discipliniraju nepoćudnog Reisa.

Jedino u „poćeri za Reisom“, sve je dopušteno.

Zato što Reis čini da „vidljivost i društvena težina islama u BiH postaju sve veći“! Zato što se Reis u „potpunosti ne distancira od…; zato što to „od njega još nismo čuli“…

A „nas je obuzeo strah od agresivnog vjerskog šovinizma oličenog u vehabijama, od kojih se nikad nije distancirao“…

Zato što Bošnjake navodi na pomisao „da ih može spasiti – hvatanje za jedno uže”, – a to, preporučuje komentator Oslobođenja, „nije najbolji način“.

Potom je došao dan obilježavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma (21.11.) i sa predajnika Atv upućena je poruka o neophodnosti pravljenja „sekularne“ Bosne i Hercegovine (I. Komšić).

Dok su se u istom danu u pola ove izbezumljene zemlje „lomili slavski kolači“ u slavu „svetog arhangela Mihajla“, svetkovine „policije RS“. Državne, javne, ili možda, privatne ustanove?!! Takvu, komentatorsku, nezavisnu, slobodnu i sl. „sekularnost“ remeti, izgleda jedino Reis. I neki drugi, „remetilački faktori“, kako dovikuje začešljani Dokić (Atv), dok pozajmljuje termin od učitelja Tuđmana.

„Vjerski život ne može nikada biti isto što i javni život građana“ (U. Vlaisavljević, Oslobođenje,22.11.2008.).

Doduše, oni to misle, samo u Sarajevu! Gdje Reis, gradi dvore. On, kažu, „ nije više samo šminker koji se vozi u bezobrazno skupom automobilu“, već je i „jezik brkatog satrapa iz Moskve vampirski uskrsnuo u“ svom kabinetu (E. Kazaz, Oslobođenje).

„On nema odnos kojeg bi vjerski lider morao imati u sekularnoj državi… Nema nam pomoći, ili ćemo konačno uspostaviti sekularnu BiH, ili ćemo morati trpiti da nam reis vedri i oblači,… Reis je definitivno paradigma svemoći i vandemokratskog postupanja i

prijetnja evropeizaciji i normalizaciji BiH“ (S. Dizdarević, navedeni broj Oslobođenja).

Eto, oslobodili su ga se. Nema ga više, nije Reis.

Ali, ne lezi vraže, što se ‘no kaže. Organiziraju “trabanti” “Cerićeve staze revolucije”, pljuju li pljuju…. Po Ceriću i “Alispahiću i bratiji prepoznatljivoj po kratkim pantalonama” (Vildana S.). Pa, prijetvorno, podlački, – licemjerno “pljunu istini u oči”: kako je “Cerić suradnik UDB-e” (Dž. Latić). I nekakav ef. Smajić ga je podržavao tvrdeći kako: ”Svi znamo da je Cerić bio suradnik UDB-e”.

Ja sam bivši “udbaš” i sigurno znam više o tim stvarima od Latića. Znam kako smo ljude “uvlačili” u našu papirologiju, a da nikada nisu znali za to. I to kao naše veze i saradnike. I kako smo, neke od njih, na taj način kompromitovali, ili planirali kompromitovati. Ali to nije specijalnost samo “Udbe”. Time se više danas bave sve službe, a u BiH, desetine njih. Naravno, inostranih. Ali eto, one donose, kako kažu neki, “demokraciju”, prema kojoj najljepši aerodrom Zagreba postaje Francuski, kao i neka ostrva kod Šibenika, Turska, a banke ko zna čije sve ne, itd. I ne samo Zagrebu, već i po Srbiji, Bosni, Kosovu i dr. Latićevo “maslo nije za Ramazana”, a za šta je, vidjet će se!

Nemate vi pojma gospodo, hajkačka.

Ja, kao pravi, bivši profesionalni “udbaš”, vrlo dobro znam kako smo, pored ostalog, zavodili kojekakve “operativne kombinacije”. Kako smo znali planirati, i izvoditi prljave stvari, ako “nam“ je neko bio na meti. Kao što je to bio Cerić u Zagrebu…

KAKO RJEŠAVATI PITANJA NA BALKANU, – savjetovao je svog namještenika Broša, austrijski predstolonaslednik, Franjo Ferdinand:

“Najprije ih treba sve (pravoslavce, muslimane i katolike) staviti u isti kotao, a zatim pustiti da katolici isplivaju na površinu”. (iz knjige V. Dedijera i A. Miletića, Genocid nad muslimanima, Sarajevo, Svjetlost,1990.)

E, sad, one Bošnje koje su naumile praviti spomenike ovakvom “misliocu”, bujrum! Neka mu ga naprave, kad ih je ovako lijepo vidio!

I dok se u “kotlu” kuha, pripremiće Vildane, Srđani, ”Hrđani” i licemjeri uvjete da i novi Reis potone. Znaju to oni, kako. Malo je bilo hodža, popova i svećenika koji sa “nama” bar jednom nisu kahvu popili. Ni sluteći da ćemo ih bez njihova znanja “krstiti” kao naše “saradnike” ili “operativne veze” ili “pp veze” i td. Sjedili, neki svojom voljom, ali veći dio njih pod kojekakvom prinudom službe koja je stvarno znala i da zloupotrijebi pozitivne propise bivšeg režima. A na takvim poslovima nisu uvijek radili ljudi čestitih namjera. No, to je druga tema, zahvalna i za posebnu publikaciju, Ako, Bog da! Zlu ne trebalo, što ‘no kažu, “dobru se našlo”!

Autor: Šefko Kaloper

Preuzeto: http://www.bosnjaci.net

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes