OTAC I SIN

0
735

169087_111441992263791_8205486_nSuza na mezaru!

Ovo je odlomak i iz knjige “Suza na mezaru” poznatog bosanskohercegovačkog novinara Mugdima Galijaševića

 O T A C  I  S I N

U ćošku jedan mezar. I vrba iznad. Zovu je žalosna. Na ovom mjestu gdje je natkrilila ovaj mezar ne bi drugačije ime ni mogla imati. Tuga i žalost su njeno ime. Savila se ona pa svojim granama pravi hlad. U mezaru šehid. Zijo, sin Sadije i majke Nasihe.

Na nišanu piše ime Zijo, godina rođenja1975. Crta, pa godina pogibije 1993.

Uvijek me interesovala ona crta što je na nišanu odvajala datum rođenja od datuma ukopa. Šta ona može biti u životu jednog čovjeka. Većina bi rekla, ma hajde bogati. Crta kao crta. E za mene nije.

Ova, recimo, na nišanu ovog šehida, meni je puno kazivala. Ona mi priča o Zijinih osamnaest godina života. Govori mi o njegovom rođenju, prvim riječima koje je kazao, nestašlucima i odlascima u pljačku komšijinih trešanja.

Crta mi kazuje i o Zijinim jedva vidljivim brčićima s kojima se kao i svaki pubertetlija neizmjerno ponosio. O njegovim zaljubljenim pogledima užagrenih očiju u neku od svojih simpatija. Igranju lopte na male, snovima da će poput legendarnog Haseta s Čaršije postati fudbalska zvijezda.

Zatim ta malena crta kazivala mi je o njegovom odlasku s rajom Bosnu braniti, obećanju majci i ocu da će se čuvati. Crta mi veli da im je još kazao ”ako se zlo dogodi, ako me noćas pogodi ti ne plači, na lice stavi smijeh za ovaj grad nije umrijeti grijeh”.

Za majku Nasihu Zijin odlazak je bio pretežak. Majčino srce nije izdržalo.

Crta je nastavila da pripovijeda. Ljudi koji stanuju u blizini Kovača navikli su da svakog dana u jutarnjim satima sreću čovjeka u poznim godinama, kako teškim, a opet dostojanstvenim koracima lagano, jer brže ne može, odlazi na mezarje. Tamo je njegov Zijo. Njegov sin, njegov šehid, babin očnji vid, babina tuga što mu slama srce. Ali, moli Allaha da mu da snage i kuveta da uzmogne svom Ziji zijaret činiti i Fatihu učiti.

Eto, sebi sam otkrio značenje crte. Bila uklesana, ili ispisana, kratka ili duga ona zna šta je njena zadaća. Tu je da umjesto nišana priča njegov život.

Tako njena priča o ocu Sadiji, majci Nasihi i sinu Ziji, mahalskoj četi u ratu i sada u miru nikada neće biti završena. I onda kada više ne bude Sadije i Zijinih ratnih drugova, crta će nastaviti da priča nikada do kraja ispričanu priču. Pored nišana na kojem se se crta nalazi uvijek će biti onih koji će rado ćuti njeno kazivanje.

Govoriće im o tome kako su Otac, Sin i Majka, opet zajedno.

(Odlomak preuzet sa fb profila Mugdima Galijaševića)

5.00 avg. rating (96% score) - 2 votes