OSVJEŠĆIVANJE

0
882

downloadAko se je prijašnjih stoljeća razaranje, svojatanje i komadanje Bosne, a nje je geografski, povijesno, gruntovno i katastarski, pravno i materijalno i nacionalno, dio i Hercegovina i Sandžak, moglo proturiti neukom narodu, koji je većinom živio od grunta i za grunt, i objasniti mitologijama nekih velikih i malih sila koje su imale nekakva nebeska prava otimačine, pljačke, pomora, genocida i zaštite nekih svojih nebuloznih nebeskih interesa, a sve u cilju protjerivanja Islama iz Europe, tome se danas ne smije dozvoliti da dovrši stoljetne prljave radnje.

Treba se osvijestiti i shvatiti da se radi o protjerivanju Islama iz Europe.

Ako se je prijašnjih stoljeća vojno-mirovno-dogovorno-ugovorno-pravno-obvezatno komadanje Bosne dozvolilo Britanskom carstvu, Austro-ugarskom carstvu, Ruskom carstvu, Otomanskom carstvu, Venecijansko-mletačkom carstvu, pa i Američkom carstvu, i raznim drugim nebeskim carstvima, jer se napaćenom narodu stalno tumačilo da oni kao svoji na svome nemaju državotvorna i nacionalna prava, da nisu Bošnjaci i da je Islam vjera nepodobna Europi, tima se danas ne smije dozvoliti da dovrše svoje stoljetne prljave radnje.

Treba se osvijestiti i shvatiti da se radi o prisilnom nestanku bošnjačke nacije.

Nacionalnom imenu BOŠNJAK nisu, kroz stoljeća, dozvolili postojanje niti Englezi, niti Nijemci, niti Austrijanci, niti Mađari, niti Rusi, niti Srbi, niti Crno-gorci, niti Hrvati, niti Grci, niti Talijani, niti Turci. A svi oni su jahali, palili i žarili i donosili „ugovore“ o Bosni.

Treba se osvijestiti i shvatiti da se radi o međunarodnoj zavjeri povijesnih proporcija.

To, ne-dozvoljeno nacionalno ime BOŠNJAK je konačno pravno zaživjelo u jeku jedanaestog genocida protiv Bošnjaka, u genocidu 1992-1995. godine. Svima onima koji su to uspjeli pravno utemeljiti treba odati vječnu počast.

Ako narod prije dva, tri, četiri, pet i šest stoljeća nije znao tko mu i kako mu radi o glavi danas bi trebao biti u stanju, pogotovo nakon ovih svježih patnji, razabrati tko je i što je i koji mu je grunt.

Velike i male sile su uložile ogromna sredstva, kroz stoljeća pokoriti i raskomadati Bosnu i istrijebiti Bošnjake. Strategija i taktika se je mijenjala od najobičnije pljačkaške, otimačinske, silovateljske i ubojite, pa do raznih mirovnih pregovora, dogovora i ugovora, da se malo predahne, pa da se opet počne pljačkati, otimati, silovati i ubijati. Svakim tim činom je bilo sve manje Bošnjaka i Bosna se je, shodno tome, smanjivala.

Od Karlovačkog mira, u Srijemskim karlovcima, 1699. godine, pa preko Berlinskog kongresa 1878. godine, pa Aneksacije Bosne 1908., pa Ugovora u Versailles 1919., pa međunarodnog osnivanja Kraljevine Jugoslavije, pa do Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, pa do Ustava Jugoslavije 1974. godine, kojim se je kobno dozvolilo onima koje su svojatali kao Srbe ili Hrvate izjasniti se Muslimanima, uže i šire okruženje međunarodne zajednice je provelo stoljeća napora brisanja Bosne i Bošnjaka.

Da Bošnjaci nisu bili podvrgnuti stoljećima pogroma i genocida, njihovo biološko biće bi danas bilo veće i od engleskog, i od talijanskog, i od francuskog.

Svi ti napori užeg i šireg okruženja su uvjetovali postojanje, u Bosni, Velike Srbije i Velike Hrvatske, i postojanje, izvan Bosne, crnogorskog i srpskog Sandžaka.

Treba se osvijestiti i shvatiti da se radi o nestanku Bošnjaka, pogotovo ako se dozvoli da popis stanovništva Bosne i Hercegovine, i u susjednim zemljama, krene kako je sad zamišljen, zasnovan i pripremljen.

Bošnjake se je stoljećima otuđivalo i od vjere i od nacije. To je kulminiralo u mitologiji „jugoslovenstva“ i tu se je uspješno razvodnila debata o tome tko su i što su Bošnjaci.

Jugoslavija je blagodarno ponudila „nepostojećim Bošnjacima“ da se izjasne ili kao „Muslimani“, ili „Jugosloveni“, ili „Neopredijeljeni“, ili „Ostali“, a Crna Gora im je blagodarno ponudila, nakon ovog genocida, da se izjasne Crnogorcima muslimanske vjeroispovijesti, ili u najmanju ruku Muslimani, a šta ostane Bošnjaci. To režimsko cijepanje bošnjačkog tkiva nije bez razloga. Danas se u Bosni mogu izjasniti kao „Bosanci“, „Hercegovci“, ili „Bosanci-Hercegovci“.

Kod takve široke ponude raznih roba teško se je odlučiti. Na tu se kartu i računa jer će se nestanak Bošnjaka privesti kraju njihovom diobom između svih tih mitoloških odrednica. Danas je pogotovo kobna odrednica „Srbin muslimanske vjeroispovijesti“ i „Crnogorac muslimanske vjeroispovijesti“.

Postoji samo jedna odrednica, BOŠNJAK.

Ja imam dva pasoša. Jedan je pasoš Bosne i Hercegovine a drugi je pasoš Kanade.
Ja sam Bošnjak u Bosni i Hercegovini. Ja sam Bošnjak u Kanadi. Ja sam Bošnjak bilo gdje da idem po svijetu. Ja sam Bošnjak u „srpskom“ Sandžaku i ja sam Bošnjak u „crnogorskom“ Sandžaku.

Ja sam državljan Bosne i Hercegovine, ali sam Bošnjak po nacionalnosti. Ja sam državljan Kanade, ali sam Bošnjak po nacionalnosti.

Uzelo mi je 56 godina da se nacionalno osvijestim. BOŠNJAK, bilo gdje.

Željko MILIĆEVIĆ, član Svjetskog bošnjačkog kongresa

 

Izvor: www.bosnjaci.net

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes