Patriotizam u Bošnjaka: Ekonomski, politički, kulturni, obrazovni, medijski

0
998

bih_zastavAaPatriotizam, (lat. patria, otadžbina, domovina, grčki patrios, πατρίς, porijeklo, pripadnost), znači rodoljublje, domoljublje, ljubav prema domovini, zemlji i narodu – zasnovana na povijesnim uvjetima razvoja svijesti o pripadnosti određenoj zajednici i cjelini. Pojam patriotizma historijski mijenja svoje značenje, uporedo s promjenama u općoj kulturnoj, ekonomskoj i klasnoj strukturi društva, od osjećaja vezanosti uz pleme do suvremenog shvaćanja pripadnosti određenoj etničkoj cjelini, naciji ili državi. Stoga patriotizam nosi sva obilježja određene historijske i društvene konstelacije epohe u kojoj nastaje. Sam izraz patriot u kontekstu hrabar čovjek, koji je spreman na žrtve za dobro svoje nacije i građana, počeo se primjenjivati u vrijeme Francuske buržoaske revolucije. On vezuje pozitivne kulturne i tradicijske tekovine jedne zemlje, plemenite osjećaje i progresivne težnje jednog društva uz djelovanje na kulturnoj i materijalnoj emancipaciji svoje domovine, ali i odbranu svih vrijednosti koje jednu zemlju čine domovinom i državom. Ovdje ćemo govoriti o patriotizmu Bošnjaka koji zbog određenih kompleksa ne doživljava potpunu emancipaciju u svijesti Bošnjaka ili pak, prima forme i oblike koji su samo teoretske a ne primjenjene naravi. Pored toga, pokušat ćemo zaključit šta bi Bošnjaci trebali označiti kao vrhovni cilj patriotizma u trenutnoj bh. situaciji.

Patriotizam u BiH: Slučaj Bošnjaci

Ne možemo sa sigurnošću garantovati postojanje uspješnog patriotizma kod Bošnjaka zato što u njihovom slučaju nalazimo odustvo primjenjenog patriotizma i sociološku regenerirajuću autodestruktivnost, svjesnu ili nesvjesnu, koja možda proizilazi iz niza kompleksa koje nam na jednom mjestu navodi prof. dr. Mujo Slatina: „Kada se pažljivo osmotri sukladnost nacionalnog, jezičkog, državnog i vjerskog u kulturno-psihološkom biću Bošnjaka, sukladnost koju prirodno i nužno potrebuje individualitet bilo kog naroda, onda na vidjelo izlazi niz kompleksa. Ti kompleksi se manifestiraju u vidu njihove političke inferiornosti. I slabo razvijenom osjećaju državnosti; ti kompleksi se iskazuju u vidu straha od društvene odgovornosti za historijsku i moralnu egzistenciju svoga naroda i povlačenja od preuzimanja društvenih funkcija; ti kompleksi se pokazuju u neobjašnjivom zaboravu i oprostu zločina genocida koji mu je tokom historije činjen; oni se iskazuju u skoro infantilnoj iskrenosti i naivnoj odanosti prema drugom i drugima ali istodobno i u mahalskom i intrigantnom promatranju ljudi iz redova svoga naroda; ti kompleksi su skriveni u potrebi traganja za mahanama bošnjačkog čovjeka i istovremenoj potrebi preuveličavanja vrlina ljudi iz drugih naroda; ti kompleksi su prekriveni merhametlukom prema drugom ali i nedovoljnom obazrivošću i nemarnošću prema sebi; ti kompleksi se skrivaju iza olahkoga odricanja od vlastitih književnika, umjetnika, filozofa, političara i drugih viđenijih ljudi; ti kompleksi su smješteni iza potcjenjivanja univerzalnih vrednota islamskog učenja i slabe potrebe njihova uznavanja, iza ustručavajuće sramežljivosti od svoje nacionalne i vjerske posebitosti, ignorisanja ljudskih i drugih kvaliteta vjerskih vjerodostojnika; ti kompleksi se skrivaju iza sramežljivog odnosa prema vlastitim tradicionalnim običajima, prema načinu odgajanja, ishrani, nošnji i sl.; ti kompleksi se skrivaju iza čudnog, skoro nesvjesnog, osjećanja krivice prema drugom i drugima.“ Ipak kako ne bi priču o patriotizmu Bošnjaka sveli na kritikovanje ovdje ćemo navesti kako bi Bošnjaci trebali od pojma ili osjećaja patriotizma stvoriti jedan primjenjeni patriotizam. Drugim riječima oni koji i stvore osjećaj patriotizma, njihov patriotizam nije primjenjeni već teoretski. Patriotizam koji ne garantuje bolju budućnost niti jaku domovinu, već ostaje na patriotskoj prozi, slikama i kritikovanju drugih naroda, naročito u medijima, koji se napadima i stalnom kritikom nazivaju patriotskim. Patriotizam nije i destruktivni kriticizam drugih naroda, već primjenjeni kostruktivizam unutar samog naroda.

 

Patriotizam Bošnjaka prema domovini BIH

Kako ne bi sofističkom analogijom, fragmentarnim povijesnim činjenicama i svjesnim vitaliziranjem polemičkih događaja personalizirali prošlost od 92.-95. godine i bili autori reflektirane povijesti, tačnije pragmatičke, o kojoj nas Hegel uči, nećemo govoriti o  patriotizmu Bošnjaka kroz dokazanu ljubav prema svojoj domovini u odbrani od različitih agresora, već o njihovom današnjem odnosu prema državi BiH i njenim državnim obilježjima. Ipak, potrebno je naglasiti da u sadašnjosti Bošnjaci drukčije poimaju patriotizam od druga dva konstitutivna naroda. Nekima je Bosna samo sastavni dio drugih država koji se prozvao državom i još uvijek ne mogu je zvati svojom domovinom. Njihov glavni grad je Zagreb, Beograd ili neki treći, za razliku od Bošnjaka koji samo Bosnu prihvataju kao svoju državu i Sarajevo za glavni grad. Bošnjaci nemaju u svojoj svijesti izgrađen secesionistički kod. U svijesti velikog broja bosanskih Srba, pored intelektualne alergije na imenovanje BiH zajedničkom državom i domovinom, prisutan je Kosovski mit, kao mitološki ostatak, odnosno svojevrsna tautologija bezvrijednog gubitka ili smrti vrhovnog smisla plemenskog ponosa u liku jednog srpskog kneza i njegove nekvalitetne vojske, dok Hrvati nakon neuspješnog pokušaja stvaranja NDH, pa onda Herceg-Bosne još uvijek ideološkom distanazijom održavaju separatističko umijeće projekcije fobije kod iskrenih bh. patriota sa idejom stvaranja ne NDH, već NHE (nezavisnog hrvatskog entiteta).

Stoga, Bošnjaci kao narod u stopostotnom procentu ukazuju na patriotizam svojom ljubavlju prema domovini, državi BiH za razliku od velikog dijela druga dva konstitutivna naroda. Ipak, znači li to da Bošnjaci ispravno definišu, tumače, razumijevaju, izražavaju i šire patriotizam? Ne, zapravo Bošnjaci su narod koji povijesno gledajući imaju najviše problema sa osjećajem istinskog patriotizma u cijeloj širini njegovog pojmovnog sadržaja od ljubavi prema domovini  BiH do ljubavi prema sopstvenoj naciji, narodu, jeziku, kulturi i drugim svojstvenim obilježijima. Dešava se da ponekad i kada izgrade osjećaj patriotizma, zasnivaju ga na pogrešnim premisama i znanju što vodi do društvenih anomalija koje pogrešno imenuju i definišu patriotizmom ili taj osjećaj patriotizma ne uspijevaju primjeniti na kompletan društveni sistem u kojem obitavaju. Bošnjaci su narod koji neopravdano nema dovoljno znanja i informacija o svojoj povijesti, državi i trenutnoj stvarnosti, što rezultira djelovanjem koje pogrešno imenuju patriotizmom. Primjer: Kada bi bolje ponavali povijest svoje domovine ne bi od BiH činili sociološko kopile. Turska nije majka Bošnjaka niti Bosne. Svi koji zastavu majke Turske patriotski ljube treba da pogledaju rodni list BiH ispisan na stećcima. Majka koja je jedanput ostavila dijete, ostavit će ga opet. Trebamo odrasti. Patriotizam Bošnjaka je antipatriotizam kada svoje političke pobjede, umjetničke i kulturne manifestacije ukrašavaju zastavama i arapskim kaligrafijama bliskoistočnih zemalja  kao i vjerskim simbolima. Šta bi Amerikanac rekao da mu se izbrišu zvjezdice sa zastava. Da se Albancu izbriše orao, Hrvatu šahovnica, Japancu crvena tačka… oni  bi objavili rat. Dirati u njegov simbol, znači dirati u njegovu državu. U njega samog. Njegov patriotizam. Njegova zastava je njegova najjednostavnija i najtransparentnija lična karta. Bošnjacima je izbrisan ne simbol, već cijela zastava, koja je dokaz da mu je zemlja kao jedinstvena postojala i u Srednjem vijeku. Ta zastava nije imala nijedno religijsko, ideološko obilježje već jedinstveno – državno. Međutim, ako su Bošnjaci prihvatili novu žuto-plavu zastavu, onda bi samo nju trebali koristiti za prigodne trenutke i na prigodan način. Jer patriotizam prema domovini u javnosti ne iskazuje se ličnim osjećajima, ma koliko ona opravdana bila, već državnim simbolima koji su dokaz postojanja ove zemlje u javnosti.

Patriotizam Bošnjaka u politici

Bošnjake predstavljaju ljudi koji ne liče na Bošnjake, kaže akademik Ejup Ganić. Odustvo patriotizma prema ličnom narodu nalazimo zbog iskusnih demagoga isturenih u javnost, prije svega politici, koji svojim poltronskim metodama i idejama, zagovaraju jedan vid patriotizma koji može biti svojstven samo ljudima omeđenih osjećajima inferiornosti, organizovanih preko političkih stranaka koje nipodaštavaju svako religiozno, nacionalno ii narodno osjećanje građanina, ili ljudima koji nastoje lažnim patriotizmom ostvariti narcisoidno-utilitarističke ciljeve. Njihova ideja centralizovane vlasti i jedinstvene BiH je vizionarski pozitivna za Bošnjake, ali zbog poltronskog stava  prema agresiji na BiH da su svi živi podjednako krivi, a samo mrtvi nedužni, Bošnjaci za dokaz svoje nevinosti spremni su sami sebe ubijati. I prema njihovoj definiciji patriotizma Bošnjaci trebaju zaboraviti Dan Armije, dan odbrane Sarajeva u Dobrovoljačkoj, uhapšene predsjednike, generale na svjetskim aerodromima, Markale, Omarsku,  Iliju Jurišića, Aliju Izetbegovića, Jovana Divjaka itd. Politika Bošnjaka treba da se temelji na izgradnji povjerenja između narod i političkih ličnosti, što će voditi jedinstvu, a jedinstvo Bošnjaka u politici, bar u temeljnim idejama, vodit će jedinstvu Bošnjaka i na drugim društvenim poljima. Svaka nesigurnost naroda proizilazi iz bejedinstvene političke platforme. Patriotizam Bošnjka trebao bi se ogledati i u nastojanju političkog obrazovanja. Težnja za brzim, jednokratnim rješenjima poput ukidanja Republike Srpske ili pogrešno interpretiranje političkih poteza, poput Aprilskog paketa i sl. Ukazuju na našu političku neinformisanost i neobrazovanost. Vrhunac tog političkog neobrazovanja je odbijanje prava glasa na izbora. Bošnjaci moraju voditi računa i o ustavnom patriotizmu, poštivanju zakona svoje zemlje, počevši od  plaćanja poreza državi.

Ekonomski patriotizam kod Bošnjaka

Bošnjaci se trebaju obavezati na bolju ekonomsko-političku strategiju koja  bi se ogledala ne u uzimanju ministarske pozicije odbrane i sigurnosti, već borbom za funkcije ministra finansija, ministra trezora u Vijeću ministara, direktora Federalne carinske uprave, agencija za bankarstvo, osiguranje depozita, ureda za nadzor osiguravajućih društava, čelne ljude u ministarstvu trgovine, penzionih fondova, sudstvu, tužilaštvu. Bošnjaci trebaju imati izgrađenu  patriotsku svijest u svom ekonomskom planiranju i  potrošačkim navikama. Kao što su vijekovna neprijateljstva, averzija, ubistva i zločini prema muslimanima rezultirali fizičkim uništenjem muslimana i genocidom, tako je povijesno dokazano uzurpiranje muslimanskog vlasništva i  obesvlašćivanje muslimana rezultiralo materijalnim oštećenjem i ekonomskim genocidom nad muslimanima Bosne i Hercegovine. Iako je genocid u pravnoj nauci precizno definiran pojam, ovdje navodimo izraz ekonomski genocid inspirisani nastojanjem naših intelektualaca, M. Imamovića, K. Hrelje i A. Purivatre, da ukažu i naglase sva obezvlašćivanja muslimana i ekonomskog uništavanja pod plaštom ideja nacionalizacije, eksproprijacije i agrarnih reformi koje oni na jedinstven i stručan način izlažu u knjizi „Ekonomski genocid nad bosanskim muslimanima“. Posljednje ekonomsko uništavanje muslimana rezultiralo je stvaranjem genocidne tvorevine koju danas nazivamo Republikom Srpskom. Mudrost politike i ostvarenje cilja jednog naroda, društva, zajednice, sastoji se iz vizije i strategije.  Bošnjaci u Bosni i Hercegovini imaju patriotsku viziju: jedinstvena BiH, ekonomski stabilno društvo, ekonomski jaka zajednica, ali koja im je strategija? Jesu li to parole: „za jedinstvenu BiH“, „za bolju budućnost“, „zajedno smo jači“? Ovim i sličnim parolama dobiva se predizborna naklonost glasača i izbori a ne zdravo društvo ili jaka zajednica. Kakva je patriotska strategija Bošnjaka u stvaranju snažne i prosperitetne zajednice kada registruju svoje automobile, nekretnine, osiguravaju imovinu kod onih koji su im jučer plijenili i palili imovinu? Kakva je strategija Bošnjaka izbjeglice produženog boravka, u Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj… kada prodaju zemlju, djedovinu, babovinu u manjem entitetu kako bi kupili vikendicu na Vlašiću ili u elitnom dijelu Bjelašnice? Bošnjaci, analizirano trgovinskim parametrima, svojim progoniteljima poklanjaju  ono što nisu uspjeli silom oteti tokom agresije na njihovu zemlju. Istina i činjenično stanje jeste da Bošnjaci, od automehaničara do imama, za svakodnevnu upotrebu, svaku menifestaciju,  kupuje, koristi i poklanja, proizvode pojedinaca, grupa, koje su direktno ili indirektno povezane sa zločinima počinjenim u BiH nad bošnjačkim stanovništvom, odnosno kupuju u tržnim centrima zemalja kojima nije bila u interesu država BiH. Kupovinom domaćih, a ne stranih proizvoda gradis e privredno-ekonomski snažna BiH i obogaćuje se njena proizvodnja koja garantuje poslovnu budućnost neovisnu od dugovanja. Bez izgrađene ekonomske svijesti ne može biti izgrađena ni stvarna patriotska svijest.

Kulturno-umjetnički, povijesno-običajni i medijski patriotizam

Nikada u povijesti nisu postojale veće mogućnosti za promociju kulture, umjetnosti i kulturno-historijske baštine Bošnjaka. Mogućnosti za naučnim djelima iz naše Povijesti, kulture, bosankoga jezika i prevođenju tih djela na svjetske jezike, mogućnosti za pozorišnim komadima i filmskim ostvarenjima sa temom iz naše povijesti, tradicije, kulture itd. Bošnjaci ne smiju dopustiti sebi olahko odricanje od svojih umjetnika, sportaša i dr. javnih ličnosti koje zbog nedostatka podrške više koriste drugim narodima nego svom.  Bošnjaci bi trebali povesti računa naročito  o ljubavi prema svom bosankom jeziku koji je povijesno-naučni dokaz njihovog postojanja. Nažalost, činjenica je da su u javnosti iz reda bošnjačkog naroda demagozi koji nerazumljivim poltronskim metodama u ime ultraljevičarskog multikulturalizma brišu određena obilježja svog naroda. Oni su istaknuti književnici, umjetnici, glumci, novinari… Za njihov opis poslužit ćemo se riječima riječima Tina Ujevića kojim on opisuje demagoge: „Treba naročito naglasiti da izvjesno shvatanje rodoljublja, u kojem nema trunke humora, poplavljuje domovinu kvintalima rđave i dosadne proze, bez koristi za umni napredak. Odvojimo nesposobne javne radnike od sposobnih, pa da vidimo koliko će ih ostati!? Advokat bez klijentele, prevrtljivi novinari, poluknjiževnici, nestaloženi profesori, ljudi potrebni novca i reklame, najviše buče u interesu prava i slobode. Oni gotovo uvijek silno naduvavaju svoje ličnosti i misle da mogu da sebe i svoje prašinaste misli poistovjete sa domovinom i srcem naroda. Među njima ima najveći broj pustolova i nesvršenih đaka. Sve su to manje-više mediokriteti koji hoće da ispune svijet prazninom i nadmoćnošću. Osim nekoliko starijih ljudi koje je iznijelo na površinu povjerenje naroda, i nekoliko mladića koji su se tu našli iz pukog idealizma, sve ostalo su trgovci i šićardžije. A u njihovu haosu od formula i fraza, njihovom novinarstvu, koje evo preplavljuje i književnost, suvišno bi bilo i tražiti neki pozitivnu političku doktrinu.“ Naravno, u brisanju ili zaboravljanju svojih obilježja učestvuju i mnogi drugi Bošnjaci iz razloga što dovoljno i ne poznaju sami sebe i svoju povijest, tradiciju, kulturu i običaje. Primjer za to  nalazimo u pogrešnom shvatanju da je ćirilica tuđa i da ne pripada njihovoj obrazovnoj povijesti. Bošnjaci ne bi smjeli sebi dopustiti kulturno-umjetničko samoponižavanje BiH i njene povijesti. Samo Bošnjak može svoju ratnu tragediju devedesetih svesti na filmsku priču o ratu gdje se ne zna ni ko je žrtva ni ko dželat ili priču o ljubavi bošnjačkih mladića prema muškim polnim organima, kako bi mu, riječima Fatmira Alispahića: „svjetski lobi homoseksualaca dao nagradu za afirmaciju njihove razvratne bolesti“. Dok u svijetu muzike ne bi smio sebi dopustiti bošnjački ministar kulture, nakon uloge patriote i sankilota, da lepobrenskim brendom postane uvoznik, distributer i menadžer turbo-folk pjevačica iz Srbije, odnosno moralnih diva snajperista oko Sarajeva devedesetih. U BiH trenutno ne postoji objektivan medij, ali još pogubnije za Bošnjake ne postoji medij koji ne sije razdor i nesigurnost kod građana BiH. Bošnjaci i njihove političke stranke trebaju razmisliti o osnivanju prvenstveno jednog dnevnog lista, objektivnog koji bi težio samo jednom pravcu: stvaranju jakog građanskog društva koje bi gledalo u zajedničku budućnost.

Obrazovni patriotizam

Obrazovna strategija Bošnjaka je neupitno važna za primjenjeni patriotizam Bošnjaka. Konstantno uvećavanje broja neokomunističkih šizmatičnih književnika, nepraktičnih teologa, nesocijaliziranih socijalističkih sociologa i politologa, ultraliberalističkih novinara, postnacionalnih historičara, a umanjivanje broja studenta elektrotehnike, medicine i informatike, dovodi do svjesne potčinjenosti uslugama stranih tehničkih, tehnoloških, medicinskih, informatičih stručnjaka. Također, dojučerašnje i potencijalne sutrašnje neprijateljske države svojim difuznim potjernicama za pripadnicima Armije BiH ironično ukazuju na naše pravno praktično neznanje, ali i nesposobnost za primjenjim patriotizmom. Dužnost Bošnjaka je da umjesto kloniranja prosječne studentske inteligencije bolonjskim procesom postanu obrazovni konkurent na balkanskom i evropskom znanstvenom tržištu. Naravno, kvalitetno obrazovanje ne može postati realnost u svijesti Bošnjka ako prema kvalitetnom obrazovnom sistemu  ostanu indolentni odgovorni intelektualci u akademskim uredima, Bošnjačkom saboru, mnogobronim bošnjačkim organizacijama.

Glavni cilj Patriotizma kod Bošnjaka za uspješniju budućnost

Bez obzira na patriotsku dužnost prema sopstvenom narodu, uzimajući u obzir trenutnu situaciju BiH, Bošnjaci kao glavnu patriotsku dužnost trebaju vidjeti u stvaranju jednog građanskog društva, jer su Bošnjaci jedini koji su kolektivno to mogli činiti  godinama bez nacionalističkih predrasuda i egoističkih principa. Možda to izgleda veći zadatak nego bilo koji gore navedeni, ali Bošnjaci ulogu patriota trebaju oblikovati bez predrasuda  prema strukturalnim temeljima živih bića, svijest, religiju, pleme, narodnost. Oblikovati je prema egzistencijalnim potrebama jednog modernog društva, prije svega potrebi jedinstvene BiH i pravedne odgovornosti za rana dešavanja devedesetih. Na taj način Bošnjaci širit će ideju stvaranja građanskoga društva, a koje zahtjeva nužno razvijanje i učvršćivanje ravnopravnosti, multikulturalnosti i tolerancije među narodima,  zaustavljanje nacionalizma i revanšizma, komunističkog agresivnog sekularizma, nacionalističkog militantnog teizma, ekonomsko osnaživanje domovine, društveno i kulturološko uzdizanje društva. Prvorazredni patriotski zadatak Bošnjaka u trenutnoj situaciji jeste stvaranje modernog Građanina BIH, koji će slaviti dan nezavisnosti, dan državnosti, ne odričući se svojih narodnih, kulturnih, religijskih obilježja, patriotski voliti BIH kao jedinu zemlju, domovinu, otadžbinu, državu, pomagati joj svojim poštivanjem kulturno-historijske baštine, zakona, izgrađivanje ekološke svijesti, obrazovne strategije,  potrošačkih navika, odnosno primjeni patriotizma u svim sferama svoga života. Jer, Rusiju su sačuvali njeni građani, Njemačku i Japan nakon 2. sv. rata izgradili su građani vezani za svoju domovinu, Ameriku su na prvo ekonomsko mjesto u svijetu stavili građani svojim radom, svjetske revolucije i današnje u Egiptu, Tunisu izveli su građani različitih etmičkih korijena i političkih mišljenja. Patriota ne znači bezuslovno voljeti svoju zemlju, već bezuslovno ispunjavati svoja građanska prava i obaveze u jednoj zemlji. Patriota znači biti građanin. Obaveza nam je biti građanin bez predrasuda, kompleksa, odnosno bosanski patriota jer “Bosanski patrioti su jedini garant i jedina realna garancija da se neće spustiti zavjesa nad Bosnom.”  Alija Izetbegović, prvi predsjednik BiH.

Elvedin Subašić

(Izvor: www.akos.ba)

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes