POVODOM DANA NEZAVISNOSTI BIH: JAHAČI APOKALIPSE 54 DIO

0
643

ceric-mustafaPredsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisulema emeritus dr. Mustafa Cerić uputio je čestitku i ukazao na značaj 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine putem kolumne koju objavljujemo:

JAHAČI APOKALIPSE
Pedeset i četvrti dio
(01.03.2016)
Nahrlili su istoga dana… istog sata… iste minute. Kad su čuli moj slobodni glas. Moju slobodnu volju. Moju samostalnu državnu svijest. Moje pravo na državu. Znali su, ali nisu vjerovali da sam se toliko okuražio da ih se više ne bojim. Bili su jako ljuti. Prijetili su. Bili su grubi. Bili su nemilosrdni. Bili su užasnuti na sami sebe zato što ni nakon više od sto godina, nisu uspjeli da me promjene. Nisu uspjeli da mi otruju dušu bosansku. Nisu uspjeli da ugase plamen slobode u srcu junačkom, bosanskom. Nisu uspjeli da ubiju duh bošnjački sa ljiljanom u ruci i pjesmom o slobodi u srcu i duši bosanskoj. Bili su zatečeni, ali spremni da se svete. Osveta je u njihovoj krvi. U njihovoj vjeri i kulturi. U njihovoj nauci i kućnom odgoju. Ništa im nije sveto osim njihove osvete u ime njihovog svetog. Nisu ni trena čekali. Palili su i garili uzduž i poprijeko od Drine do Save i od Neretve do Une. Silovali su nemoćne žene. Ubijali su nevine ljude. Palikuće nisu prezali niotkog. Plazili su jezik cijelome svijetu. Poput jahača apokalipse ostavljali su svuda iza sebe tragove smrti. Svijet je posmatrao i čekao da krvnici završe svoj krvavi pir. Da konačno očiste Bosnu od heretika. Onih istih Dobrih Bošnjana koji prkosiše i još uvijek prkose i istoku i zapadu više od hiljadu godina svojom nepokorenom herezom, svojom vjerom i kulturom, svojom dušom i dobrotom, svojim glasom i ljepotom.
No, svijet nije znao da među zlodusima nebeskog naroda bijaše mnogo poplašenih. Onih koji imadoše strašan izgled i još strašniji govor, ali ne imadoše dušu. Oni bijahu kao šuplji balvani. Misliše da je svaki povik protiv njih. Da, tako je. Nije zloduha što se bio nadvio nad Bosnom puška porazila. Već je junački glas Bošnjaka zloduha iz Bosne otjerao. To je onaj glas Bosanca koji nije čekao ni istok ni zapad da mu odvežu svezane ruke dok ga dželat ubija na kućnome pragu. Dok ga krvnik vodi u logor ili baca u jamu. To je taj glas bosanski koji danas mora biti glasniji nego ikada zato što se zloduh ponovo vraća. Zloduh isti ili možda još gori nije završio svoj započeti posao. Ponovo priziva sve svoje (ne)svete duhove da slave ono što je “postavljeno na krvi” bosanskih žrtava. Zloduh koji se rodio i živi na laži i krvi nevinih bosanskih duša ne može se pripisivati ni Božjoj istini ni Božjoj pravdi. To može biti samo šejtanska pošast. Kažem, nisu svi isti. Ali, oni kažu da su svi isti. Svi slave rođendan zloduha, koji je nastao na zločinu genocida. Kažu, vrijeđa ih što ti i ja danas obilježavamo dan slobode i nezavisnosti bosanske države. Znam, zloduha vrijeđa sve što nije na dohvatu njegove zlovolje. Zlovolje koja kruži iznad Bosne. Ali, Bosna ima svoju dobrovolju. Koja je neuništiva. Koja je najjača kad je zlovolja uznemirava. Tako se danas osjećam. Pun sam dobrevolje. Pun sam sreće što mogu da prkosim zlovolji. Koja samu sebe izjeda od mržnje i pakosti.
Ali, ima jedna briga koja mene muči. Muči me razbijeni dobroduh Bošnjaka. Muči me što nam iznova zloduh nameće sumnju u našu plemenitost i dobrotu. Iznova zloduh hoće da okrivi Dobre Bošnjane za herezu. Iznova pokreće istragu bosanskih heretika. Traži zloduh otuđene duše u Bošnjaka. Mislio sam da ih više u Bošnjaka nema. Nakon genocida, mislio sam, da nikad više ni jedna duša u Bošnjaka neće biti otuđena od svog korijena. Neće znati izdati. Mislio sam da nijedan Bošnjak neće nikad više povisiti glas na svog brata. Neće ga se odreče na nagovor zloduha. Mislio sam da će važiti pravilo da je svaki Bošnjak odgovoran za drugog Bošnjaka ma gdje bio. I ma ko bio.
Ne, neću da odustanem. Hoću da i dalje mislim da je Bošnjak Bošnjaku brat i prijatelj. Da je Bošnjak dobar komšija svima koji vole Bosnu. Da u svakom Bošnjaku plamti slobodarski žar. Isti onaj koji bijaše na današnji dan kad se tvoj i moj glas čuo do neba.
Zato te trebam, brate moj!
Da danas sa mnom staneš u isti stroj!
Da viknemo!
Da vrisnemo!
Da nas čuje cijeli svijet,
Kad ti meni a ja tebi kažem:
Sretan ti rođendan, dome moje!
Sretna ti sloboda, rode moj!
Sretna ti nezavisnost, državo moja!
Bosno, moja ljubavi…
Moja srećo…
Moja sudbino…
Informativna služba
0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes