Povodom dvadeset druge obljetnice srpskog Genocida nad Bošnjacima/Bosancima

0
498

mustafa-ceric_sbk_eu_comPouke-poruke dana

Povodom dvadeset druge obljetnice srpskog Genocida nad Bošnjacima/Bosancima

Autor: Reisu-l-ulema (1993. – 2012) dr. Mustafa Cerić

POUKA-PORUKA PRVA
Kao nikad dosada, srpska politika je povodom 22. obljetnice srpskog genocida nad Bošnjacim/Bosancima u Srebrenici na najradikalniji način uvjerila domaću i svjetsku javnost o svom genocidu, kojeg navodno negira. Naime, kroz pokušaj promocije knjige o negaciji genocida i kroz veličanje osumnjičenog za ratni zločin genocida Ratka Mladića srpska politika je olakšala naš posao, jer to što mi treba da dokazujemo oko srpskog genocida u Srebrenici, srpska politika je samovoljno pokazala svijetu da je počinila genocid u Srebrenici. To se zove suicidna politika.

POUKA-PORUKA DRUGA
Srpska politika u Beogradu i u Banjoj Luci morat će kad-tad prihvatiti istinu o srpskom genocidu u Srebrenici. Zvuči paradoksalno, ali sve što duže bude oklijevala da to učini, sve veća pažnja bit će usmjerena prema žrtvama srpskog genocida. Onoga trenutka kad srpska politika prizna srpski genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, kad izrazi izvinjenje i pokajanje, kad obeća da to više nikad neće ponoviti, pažnja će se tada okrenuti prema srpskoj hrabrosti i poštenju da prizna svoj grijeh. Žrtve srpskog genocida biti će u drugom planu. Glavna priča bit će srpska velikodušnosti umjesto bol i patnja žrtava srpskog genocida. No, znajući koliko je srpska politika tvrdoglava u negiranju istine i pravde, to se vjerovatno neće zadugo ili nikada desiti. No, bitno je da mi to znamo i da to njima kažemo da mi to znamo.

POUKA-PORUKA TREĆA
Relevantni srpski političari, među koje ne ubrajam Milorada Dodika, kao što su Boris Tadić i Aleksandar Vučić pokušali su da odigraju ulogu velikodušnih srpskih ličnosti. Tadić je htio biti srpski Willy Brandt, ali mu to nije pošlo za rukom zato što nije ni kao osoba ni kao političar dorastao toj ulozi. S druge strane, Vučić hoće da glumi Konfučija, kojeg voli da citira: – Čovjek je spreman na pomirenje, ali se ne ponižava, hulja se ponižava, ali Srbija neće biti hulja… (završen citat). Međutim, ni Vučić nije ni kao osoba ni kao političar na razini veličine ličnosti Konfučija. Vučić bi htio da bude velikodušan u očima žrtava srpskog genocida, ali opet mudar u očima srpskih džellata. No, to je nemoguća misija. Vučić ne shvata, ili shvata ali se pravi lud, da nije moguće pomiriti žrtve genocida sa njihovim džellatima a pri tome ne biti hulja. Vučić zna, ali se pravi nevješt, da se ne može biti istovremeno miroljubiv i sa žrtvama genocida i sa njihovim džellatima. Vučić se mora opredjeliti na kojoj je strani: na strani srpskih džellata ili na strani žrtava srpskog genocida. Zasad Vučić je bliži srpskim džellatima nego žrtvama srpskog genocida, misleći da žrtve pristaju na njegovu beskrajnu igru dvoličnjaka. Ali, Vučić ne shvata da žrtvama srpskog genocida nije potrebno da čitaju Kanfučije da bi znale šta je istina, pravda, mir i pomirenje. Žrtve srpskog genocida su sve to naučile 11. jula, 1995. god. u Potočarima. Vučiću bi bilo jako korisno da pročita knjigu mudrosti, koju pišu žrtve srpskog genocida. U njima ima više mudrosti i filozofije nego kod Konfučija.

POUKA-PORUKA ČETVRTA
Bez želje da budem ciničan, ali sve dok je srpska politika suicidno glupa i kratkovidna bit će nam lakše svijetu objasniti istinu o srpkom genocidu u Srebrenici. To se najbolje vidjelo ove godine. Svi govori u Potočarima su bili fokusirani protiv pokušaja negiranja genocida od strane srpske politike, srpske pameti i srpskih medija, koji su se ovih dana nadmetali ko će biti glasniji u negaciji onoga što se ne smije negirati zato što je istina poslije koje slijedi pravda, odnosno kazna za ratne zločince. Prema tome, srpska negacija genocida je zapravo prava afirmacija srpskog genocida nad Bošnjacima/Bosancima u Srebrenici.

POUKA-PORUKA PETA
Od početka Bosnu prati stigma: onaj koji je loš treba ga nagraditi da ne bi bio lošiji, a onaj koji je dobar treba ga kazniti da bi bio bolji. Grijeh jednih kao brdo želi se prikazati kao trun, a grijeh drugih kao trun želi se prikazati kao brdo. To je svijet u kojem danas živimo. Nije lahko, ali bolje je da nas kažnjavaju da budemo bolji, nego da nas nagrađuju da ne bismo bili lošiji. Ne smijemo odustati od izazova “dobrog momka” bez obzira koliko to košta. Bolje je biti dobar makar te kažnjavali, nego loš makar te nagrađivali. Bolje je imati čist obraz, nego prljavu dušu; bolje je spavati mirno, nego buditi se krivo; bolje je biti čovjek, nego nečovjek. To je bila najvažnija POUKA-PORUKA danas u Potočarima. Neka razumije onaj koji ima razum. Onaj koji nema razum, njemu nema spasa…

Povodom dvadeset druge obljetnice srpskog Genocida nad Bošnjacima/Bosancima
0 votes, 0.00 avg. rating (0% score)