Predsjednik i potpresjednik SBK-a uputili pismo jevrejskim organizacijama u vezi dodjele priznanja Vuku Jeremić

0
328

svjetski-bosnjacki-kongres-logo11(Bina, 23.03.2013). Nakon što je Američko društvo za Jad Vašem (Yad Vashem) donijelo odluku o dodjeli medalje i počasne titule „Pravednici među narodima“, bošnjačkoj familiji Pozderac iz ponosne Krajine, Nuriji i Devleti Pozderac, predsjednik i podpredsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa dr. Mustafa Cerić i gosp. Haris Hromić uputili su pismo Mišelu Šnajderu (Michael Schneider), generalnom sekretaru emeritusu Svjetskog jevrejskog kongresa, Rabinu Arturu Šnajeru (Arthur Schneier), predsjedniku Fondacije poziv savjesti, sinagoga Park East u New Yorku i Lenardu Vilfu (Leonard Wilf), predsjedniku Američkog društvo za Jad Vašem (Yad Vashem), koje je osnovao izraelski Kneset (Israeli Knesset) 1953. god. radi brige o žrtvama i herojima holokausta.
U pismu se izražava poštovanje Američkom udruženju za Jad Vašem i naglašava da bošnjačka zajednica, uključujući i članove porodice Pozderac na čelu sa pravim živim potomkom Hamdijom Lipovačom, premijerom Unsko-sanskog kantona, osjeća da dodjeljivanje tako visokog priznanja pogrešnoj osobi, kao što je Vuk Jeremić, šalje pogrešnu poruku u društvu koje je tako krhko kao što je bosansko. Odlukom da prihvati ovu počast, gospodin Vuk Jeremić se lažno predstavio i na taj način je nanio duševni bol ne samo časnoj bošnjačkoj porodici Pozderac i cijelom bošnjačkom narodu, već i žrtvama i herojima holokausta. Vuk Jeremić je “ponio teški teret nemoralnosti i istinskog nepoštenja prema jevrejskom narodu” – kaže se u pismu predsjednika i podpredsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa, kojeg Bina u cijelosti prenosi javnosti.

 World Bosniak Congress

New York, 21. mart 2013.

Michael Schneider, generalni sekretar emeritus, Svjetski jevrejski kongres

Rabin Arthur Schneier, predsjednik Fondacije poziv savjesti, sinagoga Park East u New Yorku

Leonard Wilf, predsjednik, Američko društvo za Yad Vashem

 

Dragi prijatelji,

 

Bošnjačka zajednica, uključujući članove porodice Pozderac u Bosni i Hercegovini, domovini Nurije i Delvete Pozderac, Bošnjaka koji su posthumno dobili počasnu titulu „Pravednici među narodima“, osjećaju da je izbor NJ.E. Vuka Jeremića, kao najbližeg srodnika koji treba da primi medalju Yad Vashem, pogrešan i suprotan samoj životnoj misiji i karakteru Pravednika Nurije i Devlete Pozderac.

 

Teško je shvatiti zašto bliski srodnik nije izabran u Bosni? Zašto nije izbaran bliski srodnik sa visokim moralnim integritetom koji bi naglasio ono što je najbolje u porodici Pozderac? Da li je bilo neophodno da Nurija i Devleta Pozderac budu proglašeni srpskom porodicom koja je živjela u današnjoj Srbiji, mada su oni Bošnjaci iz Bosne?

 

Mada prihvatamo ideju da se ljudske greške mogu činiti, i da će se i dalje činiti, ne možemo prihvatiti ishod u kojem su zanemareni zaslužni članovi bosanske porodice Pozderac. Član porodice, kao što je premijer Unsko-sanskog kantona Hamdija Lipovača, koji živi u skladu sa samim principima ljudskosti koje je slijedio Nurija i koji to čini u Nurijinoj domovini Bosni i Hercegovini.

 

Odbijamo povjerovati da je puka privlačnost javne ličnosti gospodina Jeremića, kao bivšeg ministra vanjskih poslova Srbije i sadašnjeg predsjednika 67. sesije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, njemu dala za pravo da primi specijalnu medalju Yad Vashem iz ruku ambasadora Izraela, Yossefa Levija 18. marta u Beogradu.

 

Primajući medalju, gospodin Jeremić je izjavio: „Moje ogromno uzbuđenje zbog toga što primam ovo priznanje proizlazi iz mog dubokog osjećanja da ova stara porodična priča ne živi u meni samo zato što potvrđuje univerzalne principe ljudskosti, već i zato što čini živim vlastito razumijevanje današnjih svjetskih događaja.“ Kad ovo čuje, čovjek se mora pitati zašto vlastita djela gospodina Jeremića nenadahnjuju isti ti univerzalni principi ljudskosti.

 

Ovdje se radi o nedavnom incidentu koji je izazvao gospodin Jeremić 14. januara na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Koncert na kojem je izvedena muzička numera pod naslovom „Marš na Drinu“. Ta muzička numera koju je gospodin Jeremić nazvao srpskim darom svijetu – darom koji govori da „Vojevoseboj, Krajhladnevode, Krvjetekla, KrvselilaDrinomzbogslobode!“ Znajući da je Srebrenica u samom srcu Podrinja, gdje je bošnjačka zajednica zbog etničkog čišćenja i genocida na rubu nestanka, kao što je to bio slučaj sa brojnim jeverejskim zajednicama koje su nestale diljem Evrope tokom holokausta, čini nam se apsurdnim da dalje nudimo argumentaciju za svoj stav. A mi ćemo svejedno u tome ustrajavati.

 

Sjetimo se da nas Izvještaj Ujedinjenih nacija o Padu Srebrenice, objavljen pod okriljem generalnog sekretara Kofi Annana, 15. novembra 1999, ako ništa drugo, onda barem uči da „sukob ne sprječava moralne prosudbe, već ih čini neophodnim.“ ”Zbog terora, pogrešnih procjena i nesposobnosti da se prepozna veličina zla sa kojim smo bili suočeni, mi nismo uspjeli spasiti narod Srebrenice od srpske kampanje masovnog ubijanja,“

 

Razborito je reći da, bez obzira na stvarno porijeklo te pjesme, i bez obzira na to koje emocije ona izaziva u srpskom narodu, s obzirom na mjesto i izbor pjesme ukaljane nedavnim povijesnim zloupotrebama, sam izbor pjesme duboko je uvredljiv za bošnjački narod, pogotovo kada se izvodi u dvoranama Ujedinjenih nacija. S obzirom na inherentno znanje gospodina Jeremića o institucionalnoj povijesti Ujedinjenih nacija i s obzirom na sofisticiranost stana upućenih u produkciju ove izvedbe, i s obzirom na činjenicu da je zlosretni koncert imao namjeru slaviti predsjedavanje Srbije u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, ishod ne može jednostavno biti kvalificiran kao nenamjerna posljedica događaja sa dobrom namjerom. Sjetiti se još jednom riječi sudije Reida da se najmračnijestraniceljudskehistorijene smiju ponavljati samo 20  godina nakon užasa Bosne, a još manje u dvorani Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

 

 

Dok mi nastavljamo obnavljati i ponovno graditi multietničko društvo u Podrinju i cijeloj Bosni, teško nam je šutke gledati kako se počasti koje su zaslužene herojskim djelima Bošnjaka ukazuju ljudima poput gospodina Jeremića, koji podržava srpsku politiku u Bosni i Hercegovini koja otvoreno poriče genocid. To je upravo suprotno onome protiv čega se borio Nurija Pozderac i zbog čega je izgubio život na ratištima Bosne boreći se protiv nacizma i fašizma. Godine 1943, on se borio protiv iste vrste zla, a sada se ova počast predaje osobi koja ne pokazuje osjetljivost prema žrtvama Podrinja i koja je spremna podržati političare što otvoreno poriču genocid u Bosni te ga time zapravo odobravaju.

 

Rabin Arthur Schneier je u svom govoru povodom komemoracije Srebrenice 11. jula 2012. godine naglasio: „Surovost onog što se ovdje desilo ne može se nikada zaboraviti, ne samo u našoj generaciji, već nikada ubuduće. Ovaj zločin mora se zapamtiti – a ne poricati. Svjedočenje onih koji su preživjeli ne može se odbaciti, a historijske činjenice se ne mogu mijenjati…“ „Svijet je dozvolio da predugo nijemo gleda ovo stradanje, i nije podigao svoju tešku ruku da zaustavi zlo niti da pomogne slabima. ‘Ne treba stajati nijem pored krvi svog bližnjega,’ uči nas Tora. (Leviticus, 19:16) Čovječanstvo ne smije ostati nijemo, niti bespomoćno pred teškom nepravdom. Šutnja nije rješenje; ona samo ohrabruje počinioce i u krajnjoj instanci plaća se velika cijena u krvi.“

 

U svjetlu ovih činjenica, moramo potvrditi da ono što znamo o srebreničkog genocida mora opstati kao nastavak nastojanja da se sjećamo holokausta u cijelom svijetu. Kao takvo, ono mora da postane u temelju naše kulture sjećanja i dio temeljnog znanja kojim se rukovodimo u nastojanju da spriječimo buduće masovne zločine. To mora biti stalni podsjetnik da se historija ne smije ponoviti.

 

Zbog svih tih razloga, bošnjačka zajednica, uključujući članove porodice Pozderac, osjeća da dodjeljivanje tako visokog priznanja pogrešnoj osobi šalje pogrešnu poruku u jednom društvu koje je tako krhko kao što je bosansko. Odlukom da prihvati ovu počast, gospodin Jeremić je ponio teški teret nemoralnosti i istinskog nepoštenja prema jevrejskom narodu.

 

Dok u potpunosti prihvatamo da se ovo pitanje treba riješiti između porodice Pozderac i Yad Vashema, mi ipak osjećamo obavezu da s vama podijelimo svoju zabrinutost jer je to pitanje previše teško i previše važno da bi se zanemarila.

 

Vjerujemo da ćete učiniti sve u svojoj moći da zaštitite svetost i dostojanstvo Pravednika i onih koje su oni spasili. Humana djela ne postoje samo da bismo ih zapamtili, već ostaju  s nama da iz njih učimo i poučavaju nas o boljem putu naprijed!

 

Molimo vas da prihvatite uvjeravanja našeg najdubljeg poštovanja i trajnog prijateljstva!

 

Dr. Mustafa ef. Cerić, predsjednik                                                            Haris Hromić, potpredsjednik

Svjetskog bošnjačkog kongresa                                                                 Svjetskog bošnjačkog kongresa

Bosna i Hercegovina                                                                                      Sjedinjene Američke Države

 

cc. NJ.E. Jossef Levy, ambasador države Izrael u Republici Srbiji

 

 

 

 

 

5.00 avg. rating (94% score) - 1 vote