PROFESORE KOVAČEVIĆU, HVALA VAM! “LEKCIJA IZ PRAVA I MORALA”

0
806

ceric-mustafa-president-of-world-bosniak-congress-300x265Povodom izjave prof. Gorana Kovačevića prilikom gostovanja na Dnevniku TV1 u kojoj je smatra Bošnjake žrtvom stanja straha i neizvjesnosti, najmanje otpornom grupom zbog nebrige zvanične politike o njima a represivne mjere države nepotrebnim, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić se oglasio sljedećim saopćenjem: 

I
Gostujući kao gost Dnevnika TVI od 23. 12. 2015. god. na TV1 nakon hapšenja 11 Bošnjaka osumnjičenih za terorizam, profesor sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Goran Kovačević je održao školsku lekciju iz prava i morala. Prâvo profesorski, ali nadasve moralno i ljudski prof. Kovačević je rekao da su Bošnjaci žrtve ovog stanja straha i neizvjesnosti. Bošnjaci su najmanje otporna grupa “zato što politika zvanična ne vodi računa o grupi, o zajednici, o narodu, o naciji… tu se mora povesti računa… mora se društveno djelovati… koristiti sve neformalne mehanizme, ali humane demokratske da bi se ljudi izveli na pravi put…”

II
Nije ovo ni prva ni posljednja lekcija Bošnjacima iz prava, morala i politike. Prof. Kovačević već više puta podučava da su “Bošnjaci većinski narod u Bosni i Hercegovini, kojem je uskraćeno osnovno demokratsko pravo uređenja države i dostojanstvenog života u toj državi”. Prâvo profesorski korektno i domoljubski savjesno i odgovorno. Zar ne! Profesor Kovačević je govorio i o propustima u istrazi i hapšenju navedenih osumnjičenih za terorizam o čemu ja ne bih komentirao, jer bi neprijatelji Bošnjaka jedva dočekali da me optuže da se miješam u istragu i da kao blanko branim “osumnjičene teroriste”. Mislim da nisam kompetentan za to, ali sam kompenetan da njegovo zapažanje ugradim o ovaj komentar o stanju Bošnjaka i odgovornosti za njihovo stanje, koje nije ružičasto…

maxresdefaultIII
Pitam se, ko je, zapravo, obavezan da brine o političkom stanju etničke grupe, odnosno nacije u Bošnjaka, a ko je dužan da brine o njihovoj vjeri i moralu? Stranka demokratske akcije (SDA) se oglasila po pitanju hapšnja ratnih komandanata od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovione, koji se sumnjiče za ratni zločin. SDA je saopćila da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine potpalo pod politički uticaj. Islamska zajednica se nije oglasila u povodu hapšenja Bošnjaka-muslimana u vezi sa sumnjom da su ratni zločinci, ali se oglasila u povodu hapšenja 11 Bošnjaka-muslimana osumnjičenih za terorizam, navodeći da “svi moraju poštovati zakone”. SDA se nije oglasila u povodu hapšenja 11 Bošnjaka za navodni terorizam. Pitam, zašto su neki Bošnjaci-muslimani više nevini ili više krivi od drugih Bošnjak-muslimana, ako se i u međunarodnom pravu mora poštovati prepostavka nevinosti? Šta je s ostalim političkim strankama i organizacijama koje šute, a koje koriste prefix Bosna, Bošnjaci, islam, muslimani…??

IV
Linija između političkog i vjerskog u Bošnjaka nije jasno povučena, kao izraz podjele rada i odgovornosti. Za svoj nerad ili nemar politika traži utočište pod džubom i ahmedijom, dok vjera za svoj strah i nesigurnost traži sklonište iza politke. Po definiciji, politika i vjera su dva različita posla i dvije različite odgovornosti. Ali, to ne znači da političar nema obavezu da bude vjerski moralan, kao što to ne znači ni da vjerski učenjak nema pravo da bude politički obrazovan u smislu da razumije politiku kao način javnog života i djelovanja u društvu. Vjera, odnosno vjerska zajednica, mora brinuti o zajednici, mora odgajati zajednicu; mora brinuti o svakom pojedincu; mora štititi njegovo pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast bez obzira na njegovo mišljenje. U principu vjerska zajednica se ne odriče svojih članova (berā'et) dok god se ne dokaže da su se pojdinac ili grupa odrekli zajednice. Ulema je odgovorna za vjeru i moral, za zajednicu i džemat, za porodcu i djecu. Ulema nije odgopvorna za državu. Političari su odgovorni za državu. Oni su od naroda izabrani i plačeni da brinu i radi za opći interes naroda kroz institucije države.

V
Danas se hapse Bošnjaci, komandanti Armije Republike Bosne i Hercegovine po komandnoj odgovornosti za ratni zločin. Hapse se Bošnjaci i za terorizam. Nije prvi puta da se Bošnjaci, sumnjiće, hapse i sude za ratni zločin i terorizam. Sjetimo se slučaja generala Sefera Halilovica, Rasima Delića, Mehmeda Alagića i komadanta Nasera Orića. Prisjetimo se slučaja “Pogorelica” te spektakularnog pohoda policije na Bočinju i Maoču. Ne bi smjelo da nas izdaje ni sjećanje na 1983. god. kada su hapšeni muslimani. Tada i sada kao građanin, ali i kao reis-ul-ulema u Bošnjaka nisam se dvoumio da kažem da je svako čovjek nevin dok se ne dokaže da je kriv. To i sada kažem jasno i glasno. To je legitimno pravo svakog čovjeka, ali i obaveza države i vjerske zajednice da na to podsjeća one koji hapse, kao i one koji tuže i sude. Ali i mediji koji prenose vijesti o osumnjičenim. I za njih su svi nevini dok se ne dokaže da su krivi. U mnogim slučajevima dosada pokazalo se da su u največoj mjeri sumnjičenja bila lažna, iskonstruisana i neutemeljena. Stoga, imao sam pravo na sumnju da se iza nekih optužbi za ratni zločin i terorizam kriju drugi skriveni interesi. Nažalost, moram da kažem da dijelim mišljenje sa mnogim Bošnjacima da nam se to sve događa samo zato što smo muslimani. Hoću da vjerujem da su osumnjičeni Bošnjaci-muslimani nevini dok se ne dokaže da su krivi. Međutim, poučen lošim iskustvima iz ranije smatram da je najveća odgovornost onih koji su odgovarni za stanje našeg naroda, a ne na policiji i tužilastvu i onim koji su u osnovi dušmani Bosne i Bošnjaka.

VI
Oni koji predvode Bošnjake-muslimane i odgovaraju za njihovu sudbinu moraju znati da povjerenje Bošnjaka u policiju, tužilaštvo i sud ne može biti blanko povjerenje. Policija, tužolaštvo i sud moraju zaslužiti povjerenje Bošnjaka zato što Bošnjaci imaju iskustvo genocida. Zato što su Bošnjaci bili već jednom izdani i od domaćih i od međunarodnih zaštitnika. I to pod plaštom zakona. Bošnjaci, i njihovo rukovodstvo, s toga, imaju pravo i obavezu da budu oprezni, jer im je duboko u svijesti da ih se gleda sa predrasudama zbog njihove vjere i njihove želje da imaju državu u kojoj će biti zaštičeni od budućeg genocida. Bošnjaci imaju potrebu da budu budni i oprezni od opasnosti koja im prijeti od susjedne Srbije, čiji premijer krši međunarodni Dejtinski sporazum tako što javno govori da ne poštuje Ustavni sud države Bosne i Hercegovine, kao konačnu sudsku instancu shodno slovu i duhu Dejtona. Pitam, zašto se policijski, tužiteljski i sudski organi države Bosne i Hercegovine ne pozabave ovim pitanjem? Zašto za nekoga važi zakon države Bosni i Hercegovine a za nekoga ne važi? Dokle će se primjenjivati dupli tužiteljski i sudski standardi u našoj zemlj? Zakon države valja poštovati. Ali, krive zakone i krive percepcije o bilo kojoj grupi valja ispravljati. I Jevrejima se sudilo po zakono, ali na temelju percepcije o njihovoj izmišljenjoj krivnji. Staro je pravilo u islamkom pravu da je veći grijeh osuditi nevinog nego osloboditi krivog. Odgovornost bošnjackog političkog i vjerskog rukovodstva je da prepozna trenutak i smisao našeg opstanka i da se blanko povjerenje naroda koji je doživio genocid ne može davati nikome.

Postscriptu:
Bez oklijevanja prihvatio sam poziv da potpišem “Zjedničku izjavu” o osudi ekstremizma, radikalizma i terorizma, koju su nedavno predložili predsjedavajući Predsjedništva države Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i reisul-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein Kavazović. To je bila moja podrška reisu-l-ulemi Kavazoviću, jer sam osjetio da je to samo nastavak duge principijelne tradicije Islamske zajednice u osudi nasilja, posebno nasilja u ime vjere. Ova “Zajedničaka izjava” je zasluženo dobro primjljena u javnosti. Ali, nisu dovoljne izjave. Važnije je da Islamska zajednica ima preventivni odgojni i vaspitni plan i program, kojeg se može razmatrati hladne glave, a ne u grču u trenutku kad se nešto strašno dogodi. Islamska zajednica može i treba da ima svoj autentični stav o svim pitanjima bez uplitanja politike. Politika može učiti od moralnih stavova Islamske zajednice. Stoga, imam potrebu da naglasim da “Zajednička izjava” ne smije biti ni na koji način licentia capturi, dozvola za otvoreni lov na musliamne. Ako se pokaže da ona to jeste, bit ću prisiljen da povučem svoj potpis. Ovo su složena vremena za sve nas i zato svi moramo biti krajnje savjesni i odgovorni, pojedinačno i kolektivno.

5.00 avg. rating (97% score) - 4 votes