Rušenje džamija, kuršum u dušu naroda

0
813

kajan_nasPiše: Ibrahim Kajan

Kad netko ruši hram Božji – taj već “motikom i krasnom” kopa po blagoj duši naroda. Artiljerijski pucnji na džamije, u čijim hladovinama duša šapuće sa svojim Gospodarom, atavistički su krici onoga koji je odlučio cijeli narod bošnjački izbrisati s tablice drevnih naroda europskog, ukletog juga.

Divlji je čovjek samo to dobro razumio: da kulturna proizvodnja, ta pređa tanana od ljubavi i kamena, od nježnosti i željeza, od trajnosti i postojanosti ničim podkupljiva – traje i iza smrti, i iza istrebljenja ili asimilacije bića narodnoga. To kulturno dobro, neponovljivo i originalno, eto – zbog toga treba srušiti, bombarditati, u prah pretvoriti! Materijalna je kultura jedina potvrda da je netko morao postojati tko ju je, baš onakve ljepote kakva je graditeljeva, uspio podići i ostaviti potomcima i svijetu cijelom da joj se raduje i da je obilazi.

Čudno je to: učili su nas o turskim barbarstvima – a u Turskoj su sačuvani bezbrojni spomenici brojnih kultura: i hetitskih i tračkih, i grčkih i perzijskih! Sačuvane su najstarije crkve u spiljama kapadokijskim i kuća zaštite i smrti majke Marije, hazreti Mejreme, i crkve kasnije, sirijske i bugarske, i sinagoge – ali i ljudi u njima koji su ih gradili, u potomcima svojim žive u toj “divljoj Anodoliji!

Tko dakle ruši bosanskim Muslimanima, slavnim Bošnjacima povijesti, džamije, medrese, tekije, knjižnice i institucije koje su sabrale zadivljujuće dokumente vjerske i narodne kulture da im gotovo i nema usporedbe u golemom prostoru civilizirana svijeta? Ruši ih agresor animalnih osobina. Isti onaj koji unistava “živu silu”, baca granate istom hladnokrvnošću na tržnice krcate ljudima i na porodilišta – pa kako ne bi na “mrtve stvari”, kuće u kojima se duša povjerava Bogu, kako ne bi na “papire” s pisanom povijesti što seže do dubokih magličastih stoljeća prošlosti!

Agresija

Agresiju financiraju i njome rukovode Srbija i Crna Gora. Njihove naloge psećom vjernošću izvšavaju, u najprisutnijoj suradnji bivša Jugoslovenska narodna armija, sastavljena isključivo od Srba, i “paravojne srpske snage”, četnicke falange “arkanovaca, šešeljevaca, belih orlova”.

Tipovi njihove agresije, potpuno zajedničke, okupljaju se oko nekoliko najbrutalnijih oblika kojima je cijeli svijet svjedokom: ljudi se najčešće kolju i masakriraju, a sakralni objekti – miniraju, bombardiraju, raketiraju i najposlije spaljuju. Netko će upitati: a zašto sve to ako je u pitanju osvajanje terena? To je zbog toga, što je rat koji traje, ne samo osvajački, imperjalistički dakle – nego i istrebljivački, što je u pitanju najjasniji genocid nad civilnim stanovništvom, najposlije i s oblicima za koje smo mislili da su ugašeni u suvremenoj povijesti: rat protiv druge vjere, riječju – vjerski rat.

 

(preuzeto: Diwan Magazine, http://diwan-magazine.com/, 03.06. 2013.)

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes