Sloga i mudrost su snaga Bošnjaka

0
199

rev_sandzakRevija Sandžak 172-173 (10.04.2013)

Naš sagovornik je Nedžad Ćeman. Predsjednik je Bošnjačke kulturne zajednice Belgije. Nedavno je učinio nekoliko izuzetnih poteza na okupljanju i postizanju više sloge među Bošnjacima Zapadne Evrope. To što je uradio imalo je velikog odjeka, a rezultati se već sada mogu primijetiti. On je već dugo u ovim vodama i vodama uspješnog biznisa. Ljudi ga veoma cijene kao poštenog vrijednog Bošnjaka koji ne žali ni vremena, ni truda, pa ni vlastitih sredstava da Bošnjacima napokon svane.

Vi ste dugo izvan granica svoje domovine. Obišli ste mnoge zemlje i skrasili se u Belgiji? Za Vas kažu da ste veoma agilni i da ste učinili dosta na organiziranju naših ljudi?

Nezgodno ja da čovjek sam za sebe govori. Ja sam uradio što sam najviše mogao, a to činim i danas. Jedan sam od osnivača džemata u Liežu, a uspješno je privedeno kraju i osnivanje i konstituisanje Bošnjačke kulturne zajednice u Belgiji. Uz mene je, naravno, jedna jako aktivna i zaslužna ekipa mladih ljudi.

Nedavno ste organizirali veliki skup na koji ste pozvali brojna udruženja i džemate iz Zapadne Evrope. Koji je bio osnovni razlog tako organiziranog okupljanja?

Da, to je bilo u februaru. Osjetio sam da je nama, kojima je stalo do našeg identiteta, vjere, tradicije, domovine, jednostavno do onoga što jesmo, vrijeme da se okupimo i sagledamo naš dosadašnji rad, te da se dogovorimo kako da sve to bude korisnije za Bošnjake. Da vidimo šta nam je raditi, jer svako radi iz svog ćoška, a na kraju su rezultati mršavi. Zato sam u Liežu u organizaciji BKZ Belgije organizovao druženje brojnih udruženja i džemata, ljudi koji su spremni da rade i pomognu. Jedan hadis kaže: „Dvojica su bolji od jednog, trojica od dvojice, a četvorica od trojice. Zato se udružite u zajednicu.“

Jeste li postigli ono što ste željeli?

Zaista sam zadovoljan. Ljudi su iznosili tako dobre prijedloge, pa ako ih i djelimično realizujemo pričat ćemo sasvim drugu priču u Zapadnoj Evropi. Ovo druženje imalo je za cilj poboljšanje postojeće saradnje i uspostavljanje novih mostova za naše asocijacije. Ideje BKZ su sloga, međusobno uvažavanje i pomaganje, saradnja i svekoliko duhovno i kulturno promoviranje članova naših udruženja, ali i pojedinaca, te unapređenje saradnje s nevladinim i vladinim organizacijama i institucijama na svim nivoima.

Učešće prof. dr. Bisere Turković i diplomatskog i konzularnog osoblja Ambasade Bosne i Hercegovine u Briselu na ovom našem druženju bila je odlična prilika da se međusobno bolje upoznamo, te pokušamo dogovoriti naše buduće zajedničke ciljeve.

Čemu će služiti ovakva vrsta okupljanja?

Za one koji žele dobrobit našoj zajednici neće nimalo biti teško da se s nama slože da je ključ pobjede sloga, a više sloge i međusobnog poštovanja i uvažavanja upravo je ono što nama trenutno nedostaje. Ako bi tražili uzroke naše nesloge, sigurno bi u većini slučajeva bio upravo taj manjak informacija, tj. poznavanja druge osobe ili institucije, potom bi slijedile predrasude na nama već dobro poznat način.

Naše međusobno upoznavanje i učvršćivanje saradnje donijet će željene rezultate. Kao prvi zadatak koji bi svi mi trebali sebi postaviti jesu naša djeca, oni koji će nas naslijediti na ovom svijetu; zatim naša domovina iz koje dolazimo i iz koje smo donijeli u bijeli svijet svoju vjeru, svoju kulturu i svoju tradiciju – vrijednosti koje ćemo upražnjavati i ponositi se njima, naravno, uz poštovanje zakona zemlje domaćina. Zajednički smo se složili da dijaspori fali još više sloge i da dijaspora treba imati svoj zajednički stav u vezi važnih dešavanja, kako u domovini tako i u dijaspori. Kao jedan od prioriteta u budućnosti bit će uspostava jedne vrste „savjeta dijaspore“ koji bi nas predstavljao u javnosti.

Po Vama, gospodine Ćeman, kako se treba boriti za očuvanje identiteta?

Ako se vratimo na našu nacionalnu i vjersku prošlost samo u zadnjih sto godina vidjet ćemo da smo mi Bošnjaci bili i u jednom duhovnom konc-logoru gdje nam je puno čega bilo zabranjeno, gdje se nismo smjeli izjasniti ko smo i šta smo i da smo bili svedeni na marginalnu skupinu. Mnogi su u to doba tražili sebe u drugima, pa su se i odricali vjere i nacije misleći da će im biti bolje, ali nažalost ni tamo nije bilo spasa. Jedini spas u tom trenutku nam je bila vjera i porodica. Tu su bile još naše majke i nene koje su, šapućući tiho šehadet, učile nas našim pravim vrijednostima. Taj tihi šapat naših majki ostao je duboko u našoj svijesti i baš kada smo bili na granici da ga potpuno zaboravimo dolazeći ovdje, daleko od svega svog i s neizmjernom čežnjom i nostalgijom u grudima, taj glas je počeo da se ponovo budi.

Dobar dio nas je uspio da shvati svoje duhovno stanje i uspjeli smo razumjeti da ma koliko se odricali sebe, nećemo postati oni drugi i ma koliko nam zamjerali ono što jesmo, oni nikada neće prihvatiti da budemo neki drugi.

Sada kada je sve više mladih i školovanih i ljudi i kada imamo svoje škole, medrese, univerzitete, akademije nauka i umjetnosti, uprkos svemu što smo doživjeli, spremni smo da napravimo zaokret i evo ovo što mi ovdje radimo kroz naše aktivnosti zapravo potvrđuje da imamo snage i da najkvalitetniji među nama imaju priliku da daju sve od sebe za našu bolju budućnost.

Gospodine Ćeman, koji je osnovni cilj Bošnjačke kulturne zajednice Belgije?

Danas je upravo došlo vrijeme da otvorimo novu stranicu. Do sada smo vjerom i porodicom čuvali naciju i domovinu, a sada je vrijeme da nacijom i domovinom čuvamo vjeru i porodicu. Da bi imali domovinu kakvu zaslužujemo i da bi bila naš zaštitnik ona mora biti jaka i čvrsta, koja nas štiti i čuva i u kojoj se moramo osjećati lijepo i toplo kao u svojoj kući. To ćemo ostvariti kroz obrazovanje, kulturno uzdizanje i očuvanje tradicije, ma gdje bili.

Gdje vidite budućnost Bošnjaka rasutih po cijelom svijetu?

Trenutno me zabrinjava popis Bošnjaka u BiH i vrijeme je napokon da Bošnjaci iskoriste historijsku šansu i budu ono što jesu – Bošnjaci. I gdje god da su, oni su svoji na svome i nikome više nikada ne trebaju dokazivati ko su i šta su. Vrjedniji su od drugih. Mi smo narod koji je stotinama godina bio pod nečijom čizmom. Vrijeme je da se to promijeni. Uz Božju pomoć cilj će biti ostvaren. Samo se treba dobro potruditi da bi se dokazalo radi čega je važno biti Bošnjak. I zato na popisu treba upisati: nacionalnost Bošnjak, jezik bosanski, vjer islam. Sve ostalo što bismo napisali samo bi nas odvelo među ostale, a to i jeste cilj onih koji nam ne misle dobro.

Zabrinjavaju me takođe i Bošnjaci na Sandžaku kojima države na kojima se Sandžak prostire ne štede sredstva da doguraju bošnjačku zajednicu na rub propasti.

Takođe me brinu Bošnjaci na Kosovu kojima novonastala država nije do sada dozvolila formiranje bošnjačkih općina, iako to nije slučaj kod drugih zajednica na Kosovu, tako da se raseljavanje Bošnjaka sa Kosova i dalje nastavlja.

U svemu tome utješno je da se dijaspora budi i da su osnovane bošnjačke institucije sa Svjetskim bošnjačkim kongresom na čelu, koje predstavljaju njen prvi saf. Mi ćemo zajedničkim radom i slogom uspjeti da ostvarimo svoj cilj. Imamo mudre ljude, imamo resurse, a i pravda je na našoj strani. Ako sagledamo našu slobodu i našu finansijsku neovisnost; ljubav, želju i nostalgiju koju nosimo prema domovini; svoj patriotizam, identitet i osjećaj pripadnosti, nećemo posrnuti ni kada smo hiljadama kilometara daleko od domovine.

Imali ste prije nekoliko dana veoma uspješnu promotivnu tribinu BKZ Belgije. Jeste li zadovoljni njenim rezultatima?

Potpuno sam zadovoljan tribinom, koja je ujedno bila i promotivna Skupština BKZ Belgije, koju su također svojim prisustvom uveličali predstavnici Ambasade BiH, organizacija, džemata, kao i književnici i istaknute bošnjačke ličnosti. Posebna čast tog dana bila nam je ugostiti predsjednika Skupštine Svjetskog bošnjačkog kongresa, uvaženog muftiju Zukorlića.

Bošnjačka tradicija i kultura bile su kao i uvijek u prvom redu izvođenjem ilahija, folklorom i naravno sevdalinkom. Posebno sam se zahvalio na ovolikom odazivu u Antverpenu, što je najbolji pokazatelj visoke svijesti o pripadnosti vjeri islamu i ponositom, herojskom i neuništivom bošnjačkom narodu.

Ipak, na kraju Vas želim pitati je li i za Vas važi ona narodna: „Daleko od očiju, daleko od srca“, svakako misleći na domovinu?

Ni govora. Za svoju Bosnu i Sandžak bih sve učinio da pomognem mom narodu. Ja sam zaljubljen u njih kao i svako drugi u ono što mu je najdraže. Za mene ne vrijedi „daleko od očiju, daleko do srca“. Da je preko svijeta meni nije daleko. Domovina i porodica uvijek su mi na pameti. Vrijeme je da se svi, koliko nas ima, ujedinimo i omogućimo ljudima sa ovog malehnog dijela Balkana da žive kao i svi drugi, da ne razmišljaju o tome kako nekome smetaju zato što su Bošnjaci, jer ih i u vlastitoj domovini nerijetko pokušavaju svrstati u neku posebnu, nižu kategoriju ljudi.

Ko je Nedžad Ćeman?

Nedžad Ćeman je rođen u Gornjoj Vrbici, u Јužnog Sandžaku. U Peći na Kosovu, gdje se školovao, i danas ima roditeljsku kuću.

On je pravi sin Sandžaka. Sa svojih 16 godina otplovio je lađom spasa iz svog porodičnog gnijezda. Otišao je trbuhom za kruhom. Prošao je mnoge zemlje Evrope i zadržao se u Belgiji, u gradu Liježu. Nije nikoga poznavao, nije znao jezik, a ipak učenjem i marljivim radom je uspio. Čestitost i poštenje ponio je iz svoje kuće. Uspijeva da završi jednu od najboljih biznis škola u poslovnom menadžmentu i kao takav osniva vlastiti biznis sa nekretninama i postaje jedan od najcjenjenijih preduzimača u regionu.

Sloga i mudrost su snaga Bošnjaka
1 vote, 5.00 avg. rating (94% score)