SVE ŠTO SRBIJA NUDI BIH KAO SARADNJU UPERENO JE PROTIV BOŠNJAKA I BIH

0
602

images (1)Piše: dipl.politolog Zijad Smajlović

Komentar na protokol (VSiTV BiH-Tužilaštvo Srbije)

Kao što nam je poznato u periodu od 1992. i najmanje do 1996. godine samoproglašena paradržavna tvorevina republika srpskog naroda bosne i hercegovine/kasnije Republika Srpska je djelovala kao izdvojeni dio ustavno-pravnog sistema BiH, tačnije i svim segmentima je bila sastavni dio krnje Jugoslavije/Srbije. Posebno je kao jedinstvena ustavno-pravna cjelina u okviru srbije bila zastupljena u vojnim i obavještajnim poslovima, koji su nam interesantni sa aspekta protokola kojeg komentarišemo.

Zbog devastacije (kadrovske, materijalne,…) obavještajno-policijskog sistema republike srpskog naroda (budući da su važniji centri pa i sjedište bili pod kontrolom Armije R BiH – Sarajevo, Zenica, Ttuzla, ,Mostar, Bihać…), puni oslonac je vršen na Beograd u dijelu dokumentovanja navodnih ratnih zločina nad Srbima u BiH. Pouzdano znamo da su sve važnije uviđaje radili stručnjaci iz Srbije a sa vojnomedicinske akademije u Beogradu (pod često ličnim nadzorom tadašnjeg načelnika VMA pukovnika Zorana Stankovića) rađena su patološka i druga vještačenja. Znači, sve važnije događaje u kojima postoje „osnove/osnovana“ sumnja o ratnim zločinima nad srbima radili su organi iz Srbije ali što je posebno važno sa memorandumom srbijanskog organa. Dakle, prilaganjem navedene dokumentacije i evidencije kao dokaza ne bi bilo validno (jer bi se dokazala/potvrdila i agresija-djelovanje organa druge države na teritoriju neke zemlje) a da se to sada sa ove vremenske distance prevodi u dokumente Republike Srpskog naroda to bi se kroz vještačenje dokumenata/vremena izrade dokazalo kao „naknadna pamet “falsifikat”.

Cilj je da se dokazi iz Srbije o počinjenim navodnim ratnim zločinima nad Srbima u BiH uvažavaju kao validni u Tužilaštvu BiH. Time bi se otvorile masovne istrage protiv Bošnjaka (i dijelom protiv Hrvata) naročito u istočnoj Bosni, što strateški može imati za cilj osim masovnog procesuiranja Bošnjaka i sijanje straha i neizvjesnosti-tačnije iseljavanje i ono malo Bošnjaka iz Republike Srpske pa i iz BiH.

Što se tiče bošnjačke strane, pa i BiH, mi ništa ne dobijamo ovim protokolom jer smo sve što smo imali od dokaza procesuirali u Hagu i tužilaštvima u BiH. Ovdje se može izgubiti još jedna bitka: zna se da su mnoge zločine u BiH počinile paravojne formacije ali i dio legalnih vojno-policijskih struktura Srbijedakle Tužilaštvo BiH bi o njiima dokaze dostavilo Srbiji-koja bi kao monstrum to relativizirala kroz svoje tužilački/sudski sistem tako drsko da bi mnoge sigurno oslobađali odgovornosti za počinjene i u istrazi dokazane ratne zločine. Za to bi im poslužili procesu u BiH „tuzlanska kolona“, „dobrovoljačka“, „2 maj 1992“,… gdje bi mogli uspostaviti tzv. pandam nepravde.

Konačno, sve što Srbija nudi BiH kao saradnju upereno je protiv Bošnjaka i BiH, i zasnovanom je na prevari i razbijanju Bošnjaka i BiH. Nikada Srbija neće prevazići svoju mentalnu barijeru da prizna Bošnjaka i BiH, i to nam mora biti jasno, ali moramo biti mudri.

Naravno, ovo je samo jedan ugao djelovanja. Treba ukrstiti ekspertna mišljenja, malo sačekati slijed događaja ( u međuvremenu su počela hapšenja Bošnjaka) i onda formirati konačni stav o ovom protokolu.

Stojimo na raspolaganju (kao pojedinci i NVO) za svaki vid doprinosa u sačuvanju BiH i Bošnjaka od novog sataniziranja – da se ne samo izjednačimo kao žrtve sa zločincima, već da kao žrtve priznamo da smo zločinci a da se od zločinaca naprave heroji-tačnije da se njihovi zločini pa i zločin genocida opravdaju kao herojski činovi, a to znači da se mogu spremati i za novi/posljednji genocid nad Bošnjacima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi.

5.00 avg. rating (94% score) - 1 vote