FOTO: Abdulah Pejkić
Rekvizita: Omar Krasnić
Vitez razumom i savješću je darovan,
i dobro zna i po Njemu je znan.
Dobro je dobro,
a zlo je zlo.
Noć je noć,
a dan, dan.
Muško je muško,
žensko, žensko!
Java je java, a san san.
Zna kome to nered služi,
i kome je smutnja plan.
Kome cilj je da Insan sebi,
pa bratu svome posta’ dalek i stran.
Zar i Insan nije insan,
a hajvan, hajvan.
O viteže što razumom i savješću si darovan.
I kad bi na svjetu cijelom nestalo vjere i časti,
taj sjajan biser iz srca tvoga, niko ne može ukrasti.
Vitez samo pred Milostivim Bogom,
na sedždu može pasti.
I nije li lijepo Viteza stanje,
njegovo padanje,
ustvari je uzdizanje.
Pobjeći od sebe sama vitez nit’ hoće nit’ može,
Bosna mu je amanet šehidski,
a Ti budi mu štit Milostivi Bože.
Zna on da izvor čisti,
nije što i prljavi mulj.
Kome to Istina stade na žulj?
Zna vitez zašto preci su mu bili,
Bogu mili.
Vitez potomak vitezova,
ponosna na njeg zemlja je ova.
To mu i predak sa stećka uspravan,
otvorenim dlanom poručuje,
Jer i on svjedok jednom bijaše stanja tog,
i njega proganjaše,
što svjedočio je,da nema boga osim Boga,
i da ne klanja se onome ko ima rog.
Pobjeći od sebe sama vitez nit’ hoće nit’ može,
Bosna mu amanet šehidski,
a Ti jedini mu štit Milostivi Bože
Autor: Abdurahman
