ALIJIN ROĐENDAN ILI MEVLUD

0
405

Sjećanje dana

Autor: Reisu-l-ulema (1993. – 2012) dr. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa

Dragi moji,
Jučer su porodica Izetbegović i Stranka Demokratske Akcije (SDA) obilježili 92. rođendan (mevlud) rahmetli predsjednika Alije izetbegovića (rođen 8. augusta 1925. u Bosanskom Šamcu, a umro 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu). Asocijacija mladih SDA je pronijela ulicama Sarajeva 78 ljiljana u znak sjećanja na 78 godina života prvog predsjednika postkomunističke i demokratske “Bosanske Republke” (asocijacija na “Francusku Republiku”).
Od svih koju su ječer govorili o liku i djelu rahmetli Alije Izetbegovića, najviše mi se dojmila opservacija Alijine unuke Nađe Berberović-Dizdarević:

– Najviše me žalosti što se Izetbegoviću ne priznaje njegov značaj kao intelektualca i mislioca. Naši ljudi nisu upoznati sa njegovim bogatim intelektualnim opusom, kao ni značajem njegove političke uloge tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Lakoumno nasjedamo na agresivnu antibošnjačku kampanju koja nam se već godinama svakodnevno servira u medijima. Nameće nam se osjećaj stida u vezi našeg bošnjačkog identiteta, tradicije i religije. Porazno je da lik i djelo Alije Izetbegovića ljudi širom svijeta bolje poznaju i više cijene nego mi sami. Imala sam priliku upoznati strance koji su čitali, pa čak i citirali djela mog rahmetli djeda, i koji ga cijene kao jednog od najvećih evropskih mislilaca svog vremena (završen citat).

Bravo Nađa! Poštedila si mi moju potreba da kažem to što si ti rekla, ali si me potakla da ipak izrazim još jedno moje žaljenje u povodu 92. rođendana tvog rahmeti djeda i našeg Predsjednika: – Žao mi je što je propušteno da se ustanovi Fondacija Alija Izetbegović, poput Fondacije ili Stiftunga Konrad Adenauera ili Stiftunga Teodora Hojsa (Theodor Heuss), prvog predsjednika Federalne Republike Njemačke od 1945. do 1959. god. (S ponosom ističem da sam kao bosanski reisu-l-ulema 2007. bio jedan od dobitnika Theodor-Heuss-Stiftung nagrade za doprinos u jačanju demokracije).
Kažem, žao mi je jer je to bio najbolji način da mi iz Bosne kažemo ko je uistinu bio Alija Izetbegović, a ne da nama svijet, poput Turske, priča priču o Aliji Izetbegoviću, priču koja ponekad ne liči ni na Aliju ni na nas – njegov narod. Nema pismenog traga da je rahmetli Alija ostavio Bosnu na amanet ili emanet bilo kome osim Bogu i nama, tj., našem narodu koji je nakon iskustva Genocida dovoljno sazrio i dovoljno opametnio da je svjestan da se može pouzdati samo u Boga i u sebe. Svi prijatelji svijeta su nam dobro došli (“hošgeldiniz”), ali mi Bošnjaci/Bosanci smo bosanski Aboridžinci, poput australijskog Viljema Kupera (William Cooper c.1860 – 1941), koji se borio za prava svih obespravljenih, posebno za spas Jevreja u vrijeme Holokausta, kao što su se i naši bosanski preci borili za spas jevrejski Sefarda u Europi u vrijeme Španske inkvizicije 1492. godine.

Nažalost, Bosnjaci, a prije svih SDA, nisu bili na potrebnoj razini bosanske nacionalne i državne svijesti, kao ni na razini globalno-islamske osjetljivosti da prihvati moj prijedlog za se ustanovi Fondacije (Stiftung) Alija Izetbegović s istom ili sličnom misijom, koju ima Stiftung Konrad Adenauera i Teodora Hojsa u Njemačkoj i u svijetu, a to je da širi pozitivnu energiju u domovini i u svijetu. Nadam se da Bakir nije zaboravo kad nas je obojicu ambasadaor iz jedne muslimanske zemlje ukorio što u Sarajevo nema ništa tako upečatljivo što bi trajno podsjećalo na lik i djelo predsjdnika Alije Izetbegovića, “kojeg mi tako visoko cijenimo u našoj zemlji”, naglasio je ambasador. Uvažavajući dobru namjeru da se Mustafi Spahiću i Hilmi Neimarliji povjeri uloga da govore o liku i djelu rahmetli Alije Izetbegovića, ali, bez namjere da bilo koga uvrijedim, lik i djelo Alije Izetbegovića nadilazi njihovu pamet. Gore od toga je samo knjiga obrane Alijinog lika i djela autora Fikreta Muslimovića.Umjesto jučerišnje blijede slike sjećanja na rođendan Alije Izetbegovića, koji je više ličio na žalost smrti (dženaza) nego na radost rođenja (mevlud), na što je s pravom ukazala njegova unuka Nađa, jučer je trebalo da nam dođu prtijatelji iz cijeloga svijeta, među kojima je veliki broj onih koji zaslužuju da im se dodjeli nagrada za humanost, za hrabrost, za čovjekoljublje, za demokraciju, za mir, za borbu protiv Genocida u ime Fondacije (Stiftung) Alija Izetbegović. Žao mi je zbog toga, ali ništa ne mogu učiniti osim žaliti što se lik i djelo rahmetli Alije Izetbegovića svodi na porodičnu i uskostranačku privatnost bez snažne nacionalne, državne i globalne poruke, koju lik i djelo Alije Izetbegovića nesumljivo ima.

No, ohrabren sam hrabrom izjavom Alijine unuke Nađe tako da vjerujem da je to ipak moguće ostvariti. Moguće je da mi sami ispričamo autentičnu priču o liku i djelu Alije Izetbegovića, priču koja će prije svih nama biti jasna; moguće je da okupimo naše prijatelje iz cijeloga svijeta da im u ime rahmetli našeg Predsjednika kažemo jedno VELIKO HVALA zato što su bili i ostali s nama i uz nas kad nam je bilo najteže.
Uvjeren sam da će to unuka(e) Alije Izetbegovića znati uraditi na ponos našeg naroda i države, ako B og da.

POSTSCRIPTUM:

Dragi moji,
Znam da nekima može zasmetati što sam u naslovu stavio izraz “MEVLUD”, jer je taj izraz rezervisan samo za našeg Pejgambera. To treba tako i da ostane – MEVLUD je samo za Pejgambera. Inače, kod nas nije uobičajeno da se obilježava rođendan umrle osobe. Kod nas u Bosni je sjećanje na umrlu osobu uglavnom kroz TEVHID, a to je smrtnidan, a ne rođendana. No, predsjednik Alija Izetbegović je izuzetan čovjek za našu naciju i državu pa možemo izuzetno upotrijebiti riječ “MEVLUD” za njegov jučerišnji 92. rođendan, ali, još jednom naglašavam, riječ “MEVLUD” je rezervisana samo za naše Pejgambera Muhameda Alejhisselam

ALIJIN ROĐENDAN ILI MEVLUD
0 votes, 0.00 avg. rating (0% score)