PODRŠKA IZ NEW YORKA PREDSJEDNIKU SVJETSKOG BOŠNJAČKOG KONGRESA I SANDŽAČKOM MUFTIJI

0
768

smaile i agoMi potpisani Bošnjaci, rodom iz plavsko-gusinjskog kraja, Južni Sandžak, koji živimo u New Yorku, javno osuđujemo medijsku kampanju koja je usmjerena protiv bivšeg reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića, predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa i posebno zadnjih nekoliko sedmica protiv sandžačkog muftije Muamera ef. Zukorlića. Ova medijska kampanja, od uglednih Bošnjaka, nije bez razloga okarekterisana kao antibošnjački i anticivilizacijski čin. Posebno iz razloga što je svima nama jasno da medijska kampanja koja se vodi iz genocidnih centara moći Beograda, Podgorice i dijelom Zagreba, u kojoj su uključeni zakržljali (pro)komunistički kadrovi, novopazarski pijuni i špijuni i mediji. Toj sramnoj kampanji priključio se “Dnevni avaz”, koji sada bajraktari sa podvalama i potvorama koje nastaju u pokvarenom umu vlasnika, koji sa svog “Twist begovata” sve vidi šta se radi u Sandžaku, a ne vidi vajni bosanski ministar sigurnosti zlostavljanje i premlaćivanje srebreničkih majki, kao i desetine hiljada do zuba naoružanih uniformisanih četnika i ustaša koji vršljaju Bosnom i Hercegovinom koji vrše teror nad bošnjačkim povratnicima i preživjelim žrtvama genocida, kao i njihove namjere uništenja države Bosne.

U ovom antibošnjačkom činu špijuni i slugani neprijatelja našeg naroda udarili su na one ljude koji godinama predano rade na institucionalnom uzdizanju i uvezizanju islamskog vjerskog i bošnjačkog nacionalnog bića kako u Bosni i Sandžaku, tako i u dijaspori. Avazovi članci potvrđuju da je Fahrudinu Radončiću i njegovim srpsko-crnogorskim pajdašima iz Beograda i Podgorice smetaju oni ljudi koji ulažu napore u institucionalnom bošnjačkom nacionalnom, kulturnom i vjerskom jačanju. Smetaju im obnove i izgradnje džamija, bošnjačkih kulturnih i islamskih centara, obrazovnih institucija od vrtića do univerziteta, osnivanje nacionalnih organizacija koji će, ako Bog da, u budućnosti brinuti o svakom Bošnjaku od mašrika do magriba.

Za razliku od njih, da li je ikome danas potrebno objašnjavati kako je ovaj Podgoričanin gusinjskog porijekla sa kesom prljavog veša došao u Sarajevo i kako je ušao u biznis medija, tornjeva i rotacionih restorana od čega najvišu korist ima samo on, dok nikakve koristi nema niti Bosna niti bošnjački narod, pa iako su mu, prema pisanju mnogih bosanskih medija, dodijeljena ogromna sredstva od donacija koje su namijenje napaćenom bošnjačkom narodu, protiv kojeg se Radončić okreće kako zapuše vjetar iz Beograda i Podgorice. Jasno je da se radi o ratnom profiterstvu i bogaćenju na račun žrtava genocida. Ali onaj ko nema obraza ne može ni imati stida, tako kaže naš mudri narod.

Potvora “Dnevnog avaza”, koja je kao najgori oblik anticivilizacijskog čina, koju vlasnik pomenutog lista plasira s namjerom da se javno obračuna sa onima koje je nazivao “prijateljima”, izmišljajući kojekakve scene, ustvari je udario na obraz i čast čestitih Bošnjakinja (i Bošnjaka) Sandžaka, a sve to čini krijući se iza imena svojih plaćenih trećerazrednih novinara. Radončićev “Avaz” navdno da bude autentičan sakuplja izjave od onih koji predano rade za režim u Beogradu i Podgorici. Prema tome nije slučajno što su ministru Radončiću postali bliskiji baš oni koji otvoreno rade za Beograd i Podgoricu. Isto kao što nije slučajno što su Radončićevi napadi uslijedili u momentu formiranja Bošnjačke demokratske zajednice u Crnoj Gori i posebno kada su počeli razgovori europskoj prekograničnoj regiji Sandžak. Svima je jasno zašto Miloševićev poslušnik Đukanović a Radončićev vrli pajdaš, sakrio predreferendumski ugovor o prekograničnoj regiji Sandžak. Mislio je Milo-britva da je ’92 i da može da prijeti Bošnjacima lisicama, pendrekom, kamom i progonom, zato je unajmio bosanskog ministra sigurnosti da blati ugledne bošnjačke lidere, i da mu tako ruke ostanu čiste baš kao ratnih 90-tih.

Svima je poznato, posebno vlasniku Dnevnog avaza, da je malo mjesta na dunjaluku kao što Sandžak gdje se još uvijek cjene i poštuju tradicionale, vjerske, nacionalne i porodične vrijednosti. Gdje se vodi računa o vjeri, datoj rječi, časti, obrazu, dostojanstvu, porodici… Zna dobro Radončić kako je u plavsko-gusinjskom kraju, za koji nikad ništa pozitivno nije uradio, niti je ikada učestvovao u uzgradnji bilo kojeg vjerskog objekta. Za razliku od njega mnogi naši sunarodnici koji žive u Sarajevu, New Yorku, u zapadnoj Evropi… s ponosom ističu svoj plavsko-gusinjski zavičaj i sandžačko porijeklo. Toliko je tog običnog svijeta koji su puno dobra uradili za svoj zavičaj Plav i Gusinje, Sandžak i Bosnu. Ti obični ljudi su od svojih zarada izdvajali i pomagali svoje sunarodnike u Sarajevu za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH, ali su i na sve strane pomagali i izgrađivali vjerske i nacionalne objekte. Ne znamo da li je čudno, ali se po dobru nigdje ne spominje ime vlasnika Avaza, a ogroman novac i bogastvo je stekao na račun bošnjačke sirotinje. Zato nas ne čudi što je danas svoje pero i pogani mozak usmjerio protiv svih naprednih Bošnjaka koji svojim radom nastoje iza sebe ostaviti institucije koje će se brinuti i uzdizati bošnjački narod.

Sandžak i Bošnjaci su imali burnu i nažalost krvavu prošlost. Prije jednog stoljeća 1912-13. i 1919., posebno je bilo teško biti muslimam, Bošnjak i Albanac u Plavu i Gusinju. Tada je crnogorska kraljevska vojska okupirala ovaj kraj i izvršila genocid nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima. Potomci žrtava plavsko-gusinjskog genocida sa svojim sunarodnicima iz drugih krajeva Sandžaka, od New Yorka preko Sarajeva do zavičaja nastojali su i nastoje da institucionaliziraju stradanje našeg naroda, da se nikada i nikome ne dogodi genocid. Bratstvo Radončića kao jedno od najvećih u plavsko-gusinjskom kraju najviše je stradalo u tom genocidu, ali njihov potomak sa sarajevskog “Twista” vjerovatno da se ne bi zamjerio potomcima crnogorskih zlikovaca nije se sjetio da obilježi stradanje svojih predaka. Dok, dr. Mustafa Cerić sa pozicije Reisu-l-uleme IZ u BiH uputio je proglas osuđujući zločin genocida: “Osuđujem genocid, ubistva, pokrštavanje i progon muslimana Bošnjaka i Albanaca na području Plava i Gusinja u koji su bili involvirani tadašnji državni organi Crne Gore”(…); i na kraju proglasa naglasio: “Pozivam slobodne i hrabre ljude da se ne boje istine i da ne bježe od pravde i da svi zajedno radimo za mir i pomirenje na sreću i zadovoljstvo svih”. I reisu Ceriću i muftiji Zukorliću, suosjećajući se sa žrtvama i potomcima žrtava genocida, nije im bilo teško da prođu stotine kolometara da bi krajem jula ove godine učestovovali na naučnom simpoziju koji je održan u Plavu. Zato smo mi Plavljani i Gusinjani kao i svi Bošnjaci ponosni što imamo takvog takvog reisa i muftiju. A što se tiče pisanja Avaza, pa usvakom žitu ima kukolja, pa tako i kod nas.

Naravno, mi se ovog puta nećemo baviti ljubavnim izletima i atrakcijama šefa Avaza i bosanskog ministra sigurnosti. Taj ‘častan’ zadatak prepuštamo njegovim novinarima da pišu o šefovoj ljubavnoj dinastiji i pune stranice Avaza kako bi podigli tiraž ovoj “žutoj” novini.  Ali jedno je sigurno da će Bošnjaci na Radončićevo medijsko siladžijstvo odgovoriti olovkom onda kada bude najpotrebnije.

 Potpisnici podrške
Smajle Srdanović, predsjednik Islamskog centra Monticello, NY – vakuf Plavljana i Gusinjana
Ago Kolenović, predsjednik IZ Plav Gusinje – New York

New York, 14.okt. 2013.

1.00 avg. rating (54% score) - 1 vote