AFB KOLUMNA-BOŠNJAK NA PUTU

0
549

11910780_10206518868561729_1427601809_nGurmanski „hram“, aščinica „Hadžibajrić“ uvijek je bila i „leglo“ dobre, kvalitetne, sarajevske šale. Sjećam se (tek sam se bio zamomčio) dede Mithata koji je „dežurajući“ ispred radnje testirao svakog gosta- „šta je ukusnije-pače ili ćevap?“. Zbog svoje otvorenosti i političke „šale“ testirao je i udobnost zatvorskih dušeka u Foči, Lepoglevi, Zenici… Pričao mi njegov sin, puno godina kasnije kako je jednom babo mu Mido na pitanje sudije zašto je rekao da je Stane Dolanc isti „odron na putu“ hladnokrvno odgovorio – „pa zar nije?!“

PIŠE: ADMIR F BEGANOVIĆ

Na sudijino ignorisanje Mido uzvrati smijehom a na novo pitanje- zašto mu je noga u gipsu? Mido odgovara- „tespih na putu, povreda u džamiji“, i dodade –„ne razumiješ ti to drug sudija jer si četnik na putu“. I, dobi koliko dobi, odleža pošteno ali kad se vratio sa posljednje „ekspedicije“ od Mide si mogao dobiti samo tišinu. Kažu pričao je samo u kući na Alifakovcu.
Za vrijeme agresije dobri Mido nije mogao „pušku na rame“, ostario, obnevidio(a vidio je šta se sprema), podržavao samo Sefera komadanta, tugovao i progovorio kako neće dočekati da Bošnjaci prestanu biti Kalimero iz crtanog filma „koji stalno viče- nepravda, to je nepravda“ a ništa ne čini da je ispravi. Nije dočekao da vidi kako mu sinu posthumno daju „Ljiljana“. Pred samu smrt poslao je sestri u Tursku pismo tražeći halala što je nije poslušao i došao u Izmir „navakat“.
….
Negdje u martu sjetih se Mide. Upoznah Hamzu Yavuza, Bošnjaka iz Izmira. Njegovi davno doselili u Tursku, u srcu mu Turska ali i Bosna i Bošnjaci. Sa Udruženjem na čijem je čelu, uz pomoć države Turske donirao 50 kompjutera sa pretećom opremom školama u Kalesiji, Srebrenici i Zavidovićima. Borac, vitez čije emocije rastu na bosanskoj berzi patriotizma.
Polovinom avgusta dočekao me u Izmiru. Upriličio mi sastanak sa guvernerom Izmira, Boranove, Burse. Rekao da mu je 24 sata mobitel dostupan za svakog Bošnjaka koji „naleti“ u Tursku. Pričao mi o problemima sa kojima se suočavala njegova porodica i razlozima odlaska u Tursku.
11936989_10206518867921713_423821971_nZnam da Bošnjaci imaju tradicionalne „nesporazume“ sa okolinom ali problem su problemi unutar tog safa. Saf u džamiji je zbijen a van njega…..
Razne bošnjačke organizacije, koje više liče na kozačke skupštine, čiji šefovi imaju hemoroide u malom mozgu, imaju zbirku kleveta, katalog zahtjeva i tvrdnji o Hamzinom radu. Njihovo aktivno neprijateljstvo i platonska ljubav prema bošnjačkom jedinstvu ima feničansko porijeklo- novac.
Hamza Yavuz, sve što radi za Bošnjake i bošnjaštvo radi u ime Boga.
Razni „juniori“ žurnalistike šarlatanski tvrde da „za Bošnjake nije pravi put- put muftije Zukorlića i reisa emeritusa dr. Cerića“.
Ali Hamza Yavuz je shvatio da je Svjetski bošnjački kongres koridor za jedinstvo. Na kraju pobijedi onaj koji ima najviše vjere u svoj cilj. A Hamzi vjere ne može nestati.
Svako je važan onoliko koliko mu dopustiš tako da oni „feničanski juniori“….
0 jeste broj ali nema veličinu osim kada opisuje čovjeka. E, tada može biti ogromna. Dakle, juniori……
Hamza Yavuz gura svoj kamen, danas teži nego jučer, sutra teži nego danas ali gura i zna da će doći do vrha.
A dobri Mido sjedeći na nebeskom ćepenku mudro gleda i mirno veli za Hamzu Yavuza- eto, to je Bošnjak na putu…..pravom putu.

5.00 avg. rating (94% score) - 1 vote