AUTONOMIJA

0
691

1465325_10201833040365972_1244672104_n-300x220Pisati o Sandžaku je veoma teško, izaziva kod čovjeka osjećaj tuge, boli, jer ni skim se tako historija nije poigrala kao sa Sandžakom i Bošnjacima Sandžaka. Berlinskim kongresom iz 1878. godine Sandžak je odvojen od matice Bosne i Hercegovine i ulazi u sastav Osmanske carevine. Time je Sandžak odvojen od svoje matice, štonaravno možemo zaključiti kao cilj tadašnjih velikih sila koji su bili u službi srpske politike.

Piše:  Armin Čusto dipl. iur.

Analiziramo li situaciju  u kojoj se Sandžak našao počevši od njegovog sastava u Osmanskoj carevini, pa zatim u sastavu Kraljevine Jugoslavije,zatim u sastavu Socijalističke Jugoslavije ili Titove Jugoslavije, možemo jasno zaključiti da su Bošnjaci Sandžaka bili u kontinuiranom političkom, kulturnom, vjerskom uništavanju, iz samo jednog cilja, Bošnjaci Sandžaka su predstavljali narod koji je trebao uništiti, jer su bili koleteral tadašnjoj srpskoj politici koja je htjela uspostaviti veliku srpsku državu u kojoj Bošnajci Sandžaka trebali biti pobijeni, a ostatak zauvijek protjerati iz tih područja. Gore navedenu formulaciju  potvrđuje zvanični srpski dokumenti, a jedan od najpoznatijih jeste spis Stevana Moljevića, jednog od najvećih i najutjecajnijih četničkih ideologa. U svome članku „Homogena Srbija“ jasno je naznačeno etničko čišćenje svih nesrpskih elemenata. 

Na osnovu ovoga dokumenta ali i drugih dokumenata u kojim su predstavljeni  ciljevi za stvaranje „velike Srbije“ vršeni su strašni genocidi nad Bošnjacima, bez obzira dali su bili u pitanju genocidi u Bosni i Hercegovini ili genocidi u Sandžaku. Za vrijeme Drugog svjetskog rata područja Sandžaka bila su poprišta brutalnog egzodusa Bošnjaka od četničkog noža. Završetkom Drugog svjetskog rata i uspostavljanjem Socijalističke Federativne Jugoslavije očekivalo sekrivično gonjenje četničkih zločinaca, ali nijedan zločin nad Bošnjacima Sandžaka nije  procesuiran, a najveća nepravda koja  se mogla desiti jeste da ni jedan od tih zločina nije našao svoje mjesto u tadašnjim udžbenicima. Jednostavno, nije se smjelo o tome govoriti, pisati,jersu Bošnjaci bili narod „drugog reda“. Bošnjaci su narod koji nisu imali pravo na svoj identitet, vjeru, kulturu.

Pogledamo li danas situaciju kojoj se nalaze Bošnjaci Sandžaka, možemo zaključiti da zvanična srpska vlast vrši tzv.“PSIHOLOŠKI GENOCID NAD BOŠNJACIMA“.Bošnjaci Sandžaka izloženi su kontinuiranom napadu na vjerske, političke i kulturne inistitucije, izloženi su konstantnom ekonomskom uništavanju, jer tek jedan do dva posto ukupnih budžetskih sredstava Srbije izdvaja se za Sandžak. Sav taj odnos možemo shvatiti kao novi pokušaj genocida nad Bošnjacima Sandžaka, ali ne više onaj genocid nožem nego politički i psihološki genocid nad Bošnjacima Sandžaka.

indexStoga se smatra opravdanim zahtjev Bošnjaka Sandžaka za automomijom. Zahtjev za autonomijom Sandžaka predstavlja legitiman i legalan projekat jer je to potreba kako bi se zaustavilo dalje uništavanje Sandžaka. Sandžak je kroz historiju uvijek bio posebna politička i administrativna cjelina. Ako posmatramo elemente države kroz propise međunarodnog prava a to su teritorij, stanovništvo, politička vlast zaključujemo da ispunjava navedene propise, posebno imajući u vidu pravni i politički kontinuitet Sandžaka, kao područja koji je kroz historiju bilo izložen političkom i agresorskom napadu tadašnje, ali i sadašnje srpske politike.

Autonomijom Sandžaka Bošnjaci bili bi konačno zaštićeni od ekonomskog i kulturnog genocida, jer bi dobili veću ulogu u političkom odlučivanju. Srpska vlast mora shvatiti da su Bošnjaci narod, da imaju svoj jezik, kulturu, vjeru,da imaju svoje predstavnike koji će se političkim putem boriti za nešto što je nasilnim putem oduzeto.

 

5.00 avg. rating (96% score) - 2 votes