BOŠNJACI U DIJASPORI MOGU SLOBODNO GOVORITI I RADITI NA SVOME IDENTITETU

0
687

140524012Emir RAMIĆ, direktor Instituta za istraživanje genocida – Kanada

Gospodine Ramić, vi ste direktor Instituta za izučavanje genocida u Kanadi, možete li nam ovo prilikom reći nešto više o Institutu? Kako je nastao i koji su mu osnovni programski ciljevi?

Istražujući genocid Institut za istraživanje genocida, Kanada (IGK) kao samostalna naučno istraživačka ustanova Kanade, istovremeno diže glas protiv genocida i upućuje poruku koja će utjecati i djelovati na svijest svjetskih lidera, kako bismo spasili savremeno čovječanstvo i civilizaciju, očuvali najviše ljudske vrijednosti, ljudske slobode, ljudska prava i živote malih, slabih i nemoćnih grupa, ljudskih zajednica i naroda. Sadašnje i buduće generacije iz svih dosadašnjih zločina genocida moraju konačno, u interesu budućnosti svijeta i civilizacije, izvući historijsku pouku o potrebi jačanja, razvijanja i ujedinjavanja svih ljudskih snaga, bez obzira na nacionalnu, etničku, rasnu, vjersku, ideološku ili političku pripadnost i opredijeljenost, u strategiji sprečavanja i kažnjavanja zločina genocida. Samo naučnoistraživačka saznanja mogu biti trajna osnova razvijanja naših sposobnosti u pravovremenom otkrivanju, identifikovanju, sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u čemu istraživači genocida imaju historijsku ulogu i odgovornost. Obaveza je istraživača da govore u ime žrtava, podsjećaju na njihove patnje i suze i potiskuju strah od zaborava. Istraživači moraju imati profesionalnu odgovornost i dovoljno moralne hrabrosti u istraživanju i saopćavanju javnosti naučne istine o genocidu. Formiranjem IGK se nastoji utjecati na svijest ljudi i njihovih kolektiviteta u Kanadi, Sjevernoj Americi i šire o shvatanju potrebe udruživanja svih ljudskih snaga u borbi protiv genocida ma gdje i u koje vrijeme se oni događali. Ukupnom djelatnošću IGK dolazi do naučne istine, koju blagovremeno i adekvatno predstavlja javnosti, čime opominje na brojne razmjere genocida što je jedan od mogućih adekvatnih oblika preventivne strateške djelatnosti. Živimo u vremenu u kojem je izrazita beskrupulozna borba za moć i utjecaj jačih nad slabijim, pri čemu u ovom vremenu dominiraju velike priče o ljudskim slobodama i ljudskim pravima, kojih je sve manje, a hedonizam za koji je potreban novac stječe se i u sferi nauke putem kvaziistraživačkih aktivnosti, odnosno kvaziistraživanja, manipulacijama, lažima i obmanama javnosti, pri čemu se bezočno vrijeđa pijetet žrtava. Od formiranja IGK putem naučnih istraživanja dolazi do naučno istinitih saznanja koja prezentira naučnoj i drugim javnostima, kako bi, pored ostalog, bitno reducirao prostor brojnim lažima, falsifikatima i falsifikatorima historije, te utjecao na svijest, ponašanje, iskaze i djelanje pojedinaca, pojedinih društvenih subjekata i društvenih grupa koje negiraju, odnosno poriču genocid.

Institut predstavlja vrh empirisjko- istraživačkog procesa izučavanja pojma genocida kroz zločine koji su se desili u BiH Kako ste vi zadovoljni dosadašnjim tokom rada Instituta u tom pravcu?

Od formiranja IGK putem naučnih istraživanja dolazi do naučno istinitih saznanja koja prezentira naučnoj i drugim javnostima, kako bi, pored ostalog, bitno reducirao prostor brojnim lažima, falsifikatima i falsifikatorima historije, te utjecao na svijest, ponašanje, iskaze i djelanje pojedinaca, pojedinih društvenih subjekata i društvenih grupa koje negiraju, odnosno poriču genocid. Ta opravdanost se najbolje vidi iz nekoliko najvažnijih uspjeha od kojih posebno ističem: pozivanje UN i drugih međunarodnih organizacija da ispitaju odgovornost kanadskog generala Lewisa MacKenzia za vrijeme njegove misije u BiH, genocid u BiH se izučava u kanadskim školama, poslije pet godina intezivnog lobiranja Kanadski parlament je jednoglasno usvojio Rezoluciju o genocidu u BiH, pušten u parlamentarnu proceduru Zakon o genocidu u BiH – Bill -C – 533, {Kanada će biti jedina zemlja u svijetu koja će prava žrtava genocida u BiH, a koji žive u Kanadi, regulisati sopstvenim državnim zakonom}, pokrenuti multidimenzionalni naučno istračivački projekat borba protiv negatora genocida, poziv Darku Trifunoviću negatoru genocida u BiH da učestvuje na Evropskom kongresu policije je povučen i njegovo učešće je otkazano, Srđi Trifkoviću negatoru genocida u BiH i propagatoru antimulimanske kampanje, zabranjen ulaz u Kanadu, podržana inicijativa za osnivanje Klub Prijatelja BiH u Kanadskom Parlamentu, organizovana stalna postavka o genocidu u BiH u Kanadskom muzeju za ljudska prava, genocid u Sarajevu prezentiran Kanađanima i Kanadskim univerzitetima, podržan projekat spomen obilježje žrtvama Genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, otkazano predavanje Michaela Parentia, negatora genocida, Kanadska vlada je podržala obilježavanje Dana bijelih traka u Kanadi. IGK je bio inicijator mnogih važnih dokumenata. IGK je do sada ostvario saradnju sa brojnim značajnim ustanovama i institucijama u cijelom svijetu koje se bave istraživanjem holokausta i genocida. Posebno ističemo saradnji sa Međunarodnom asocijacijom istraživača genocida, Muzejom memorijala holokausta Sjedinjenih Američkih Država, Kandskim muzejom za ljudska prava, Asocijacijom “ Svijet bez genocida”, Kongresom Bošnjaka Sjeverne Amerike, Bosansko američkim savjetodavnim vijećem i drugim. Od pojedinaca posebno istićem saradnju sa svijetskim autoritetima u oblasti zaštite ljudskih prava i sloboda: Francis Anthony Boyle, David Pettigrew, Marko Attila Hoare, Tilman Zülch, Florence Hartmann, Ron Haviv, John L Esposito i drugi. Dosadašnja iskustva i saznanja IGK u oblasti istraživanja genocida predstavljaju osnovu za profiliranje i usmjeravanje istraživačkih i obrazovnih projekata u bližoj i daljnjoj budućnosti i naučnoj aktivnosti. Posebnu pažnju IGK će posvetiti obrazovanju, usavršavanju i razvoju mladih istraživača u oblasti istraživanja genocida. U našem Internacionalnom ekspertnom timu koji broji više od 200 najeminentnijih boraca za ljudska prava i slobode u svijetu imamo više od 20 mladih intelektualaca, spremnih da se posvete istraživanju zločina genocida.

Da li nam možete otkriti neki aktuelni projekat ili neku buduću saradnju Instituta koja se planira uraditi?

IGK će biti na otvaranju prvog Kanadskog muzeja za ljudska prava koji se zvanično otvara 19. septembra. Otvaranjem Kanadskog muzeja za ljudska prava Kanada je potvrdila stvoju opredjeljenost za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ovaj muzej je posvećen istraživanju i razumjevanju ljudskih prava i sloboda i promicanju razmišljanja i dijaloga o ljudskim pravima i slobodama. U posebnom muzejskom eksponatu pod simboličnim nazivom “Prekinuti tišinu – Riječi su moćne”, na prijedlog IGK je uvrštena i posebna, stalna postavka o genocidu u Srebrenici i BiH. Na ovakav način želimo se institucionalno, znalački, naučno istraživački i argumentovano suprostaviti sve izražejnijim oblicima negiranja genocida u Srebrenici u Sjevernoj Americi, prezentiranjem naučno istraživačkih, sudskih i pravnih činjenica o genocidu u Srebrenici i BiH. Posebno se zahvaljujemo rukovodstvu Kanadskog muzeja za ljudska prava koje je odvojilo dio prostora za stalnu muzejsku postavku o genocidu u Srebrenici, što je zajedno sa usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Kanadskom parlamentu najefikasnija sredstvo borbe protiv negatora genocida u Srebrenici i BiH. I još jedan važan projekat. Pored rezolucije o genocidu u Srebrenici koje je jednoglasno usvojena u Kanadskom parlamentu u parlamentarnu proceduru je pušten zakon koji će regulisati prava žrtava genocida u Srebrenici koji žive u Kanadi. Kanada će tako biti prva zemlja koja će zakonom urediti prava žrtava genocida u Srebrenici koji trenutno žive u Kanadi.

Vjerujem da imate priliku pratiti rad “ljudi na terenu”. Koliko ste zadovoljni sveopštom prezentacijom i izvještavanjem o genocidu u BiH? I da li postoji neka osoba ili udruženje koje bi ste mogli izdvojiti kao model uspjesnog rada na tom polju?

20 godina poslije agresije na RBiH i genocida nad njenim građanima preživjele žrtve i svjedoci tih največih zločina poslije holokausta u Evropi još su daleko od istine i pravde. Ni jedna politička garnitura koja je do sada pobjeđivala na izborima u BiH nije predstavljala glas žrtava. Samo priča u predizbornoj kampanji, a po dolasku na vlast šutnja kako o istini o zločinima tako i o pravdi za žrtve zločina. To je razlog što još nemamo Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja ili opravdavanja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti u BiH, što još nemamo Zakon o proglašenju 11 jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici u cijeloj BiH i što još nemamo Zakon o proglašenju 30 augusta Danom sjećanja na sve nestale u BiH. IGK ima odličnu saradnju sa nekoliko institucija Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Univerziteta u Sarajevu, KBZ Preporod Sarajevo, Savez logoraša BiH, Udruženje žena žrtava rata, Udruženje logoraša Prijedor 92, Udruženje Majke Srebrenice, Udruženje za ugrožene narode, Ogranak za BiH, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Institut za genocid i edukaciju iz SAD, i mnogim drugim. IGK sarađuje sa The World without Genocide, The Coalition Against Genocide, United to end Genocide, World Genocide Watch, the International Association of genocide Scholars i mnogim drugim.

Od pojedinaca želim spomenuti gospodina Tahira Pervana kolegu iz studenskih dana. Prvo što mi je palo na pamet jeste ogromna snaga ljudskosti koja izvire iz Pervanove duše. Moje misli su se vratile unazad u sarajevske, studenske dane. Kao djete iz radničke porodice u kojoj je otac sam radio i hranio pet članova porodice, u potrazi za znanjem odlučio sam otići iz rodnog Prijedora u Sarajevo. Upisao sam fakultet. Jedina mogićnost da studiram bila je da dobijem studenski dom. Nisam imao nikakve političke veze i naravno nisam dobio dom. Ali glad za znanjem bila je veća od patnjih na ulicama Sarajeva. Prve dvije moje sarajevske studenske noći proveo sam na autobuskoj i željezničkoj stanici. Nisam spavao. Razmišljao sam: “imali li još ljudi na ovom svijetu koji hoće pomoći”? Nisam znao odgovor. Onako bunovan došao sam treći dan na fakultet. Do mene je sjedio jedan miran student. Upitao me je zašto sam tako iscrpljen. Spavao sam na sarajevskim stanicama rekao sam. Nisam dobio sobu u studenskom domu. A želim učiti. Ideš ti sa mnom. Ja imam sobu u Nedžaričima i bićes moj cimer sve dok se ne snađeš. Bile su to rijeći koje će uticati na moju budućnost. Rijeći jednog skromnog čovjeka, riječi Pervan Tahira. Pervan je tada pokazao osobenost svoje duše. Sve drugo poslije što će Pervan raditi dolazi od te osobenosti. A danas Pervan u najužem krugu boraca za istinu i pravdu bogati bošnjačko kolektivno pamćenje koje sve više zauzima svoje mjesto u kolektivnoj svijesti bosanskohercegovačkog naroda. Pervanova svjedočenja za bolju bošnjačku i bosanskohercegovačku budućnost je svojevrsna pobuna čovjeka koji se ne miri sa nepravdom, koji se bori za zaštitu ljudskih prava i sloboda, protiv minimiziranja zločina, protiv negiranja zla.

Kao neko ko već duže vrijeme živi van granica BiH kako vam izgleda trenutno ekonomsko-politička situacija u BiH?

U BiH je na djelu suspenzija države, civilnog društva, političkog sistema, funkcionisanja zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Zbog toga je izložena propadanju, ekonomskom, političkom, demokratskom, moralnom i svakom drugom. Političke oligarhije koje se samo na izborima smjenjuju vladaju za sebe, a ne za državu, društvo, građane. Više su na planu promocije najboljih vrijednosti BiH učinili državotvorno svjesni pojedinci iz dijaspore nego unutrašnja politička oligarhija koja je potpuno otuđena od Ideje Bosne i Bosanskog duha. Ali BiH nije zemlja bez nade i naroda koji će se brinuti o njoj. BiH je sve što mi imamo. Obnovljena bosanska državnost dobra je osnova za našu budućnost. Naravno da država BiH, kao i druge države, ima problema. BiH su njezine patriote vojnički odbranile 1992.–1995. I neće je prepustili velikosrpskim i velikohrvatskim barbarima. Izgradnja jake BiH je dug proces i svi zajedno na njemu moramo raditi. Takozvani entitet RS nije „srpska zemlja“ ili „srpska država“ u BiH. Taj entitet je napravljen agresijom, ratnim zločinima i genocidom na okupiranoj teritoriji RBiH. Ono što je neupitno jeste država BiH bez obzira šta pripovijeda velikosrpska i velikohrvatska elita. Neupitnost države BiH, njenog terotirijalnog integriteta, nezavisnosti, samostalnosti, suvereniteta, neupitnost otvorenog, slobodnog, civilnog društva, ljudska prava i slobode i ravnopravnost građana i naroda na cijeloj teritoriji BiH su za mene osnovni principi razgovora o boljoj budućnosti BiH. I još kratko o Dejtonskom sporazumu. On je prekinuo krvoproliće, ali je rezultirao diskriminacijama koje nikada nisu bile u bosanskohercegovačkoj tradiciju, kulturu i političkoj praksi. Istovremeno ovaj sporazum je fiskalno neodrživ, moralno upitan i politički nefunkcionalan. BiH je evropska država sa hiljadugodišnjom državnom tradicijom i Idejom Bosne i Bosanskim duhom koji pretpostavlja pravo svakog pojedinca na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Zato je prioritet države BiH očuvanje sigurnosti građana, njihovih života, slobode, imovine i časti, kao i dovršavanje evropskog sigurnosnog projekta. Pitanje mira i sigurnosti u BiH je evro-atlantsko pitanje, jer je BiH evropska država i njena politika je evropska politika koja podrazumijeva blisku unutar-evropsku solidarnost i izvan-evropsku kooperaciju. U BiH se dogodio genocid nad bošnjačkim narodom, o čemu postoje validne međunarodne presude i zato je pitanje mira i sigurnosti za bošnjački narod pitanje prvoga reda, a to podrazumijeva da Bošnjaci trebaju naći konsenzus sa druga dva konstitutivna naroda oko statusa države BiH u kontekstu evropskog mira i sigurnosti koji će osigurati da se genocid više nikada ne ponovi. Dejtonska strukturalna diskriminacija ovo onemogućava.

Ljudi u BiH obično imaju mišljenje da dijaspora ne učestvuje dovoljno u procesima u BiH. Kako vi doživljavate te kritike, i kako zaista dijaspora može pomoći odnosima u BiH?

U BiH se moraju ostvariti čvršći kontakti s dijasporom, a naročito s generacijom koja je završila fakultete i zauzela vrlo kvalitetne pozicije u društvenom i poslovnom životu mnogih zemalja. Oni su vrlo važni za budućnost BiH i s njima ona treba razvijati dugoročnu saradnju. To naravno mora ići na institucionalnoj razini preko ministarstva za bosanskohercegovačku dijasporu. Poslovni ljudi iz BiH moraju s biznismenima u dijaspori napokon dogovoriti ozbiljne poslove. Dijaspora može biti jedan od pokretača prosperiteta BiH. Zato vlasti u BiH moraju prepoznati važnost dijaspore za njenu budućnost. Pored ekonomske još jedna misija dijaspore je važna. Ona se ogleda u odgovornom i odvažnom zastupanju bosanskohercegovačkih i bošnjačkih kulturnih vrijednosti i egzistencijalnih interesa. To je poslanje i obaveza dijaspore. Međutim Bošnjaci još ne shvataju šta je nacionalni interes, šta je to nacionalno pitanje, šta je borba za nacionalna prava, šta je zahtjev za nacionalnom slobodom. Oni su narod s dubokim traumama, pa na spomen bošnjačkih nacionalnih interesa bježe u mimikriju. S malo znanja štite interese bosanskohercegovačke države i bošnjačkog naroda. Nacionalno pitanje Bošnjaka ima dvije dimenzije. Prva razina je država u kojoj žive i druga definiranje bošnjačkih specifičnosti, čuvanju bosanskog jezika i običaja, znanja i predanja, religije, tradicije i historije, kulture. To su gradivni elementi bošnjačkog identiteta u povijesti koji su dinamička struktura i mogu se razvijati. U te dvije razine isprepliće se bošnjačko iskustvo svijeta. Bošnjaci u dijaspori mogu slobodno govoriti i raditi na svome identitetu. Oni još moraju naučiti da je nacionalna sloboda određena mišljenjem i samosviješću. Bez pozitivnog nacionalizma nema države – on je kultivirana svijest o čuvanju vlastite države BiH. Kad bošnjačka svijest bude snažna da s ponosom nosi svoju naciju biće kraj nasrtajima velikosrpskog i velikohrvatskog nacionalizma na Bošnjake i bosanskohercegovačku državu, jer oni još uvijek doživljavaju Bošnjake kao lahak plijen u socijaldarvinističkoj igri svijeta. Ali da se vratimo dijaspori. Generalni utisak je država BiH nema nikakvu strategiju prema svojoj dijaspori. Još poraznije je što država ne pokazuje dovoljno pažnje prema mladoj generaciji, koja bi mogla biti najbolji ambasador BiH u svijetu, zapostavljajući značaj dopunske nastave na maternjem jeziku. Mladi tako zaboravljaju jezik, kulturu i običaje svoje domovine. Dijaspora je jedan od najznačajnijih investitora u BiH. Samo prošle godine putem doznaka slilo se tri milijarde i 300 hiljada kovertibilnih maraka. Međutim, ulaganja u privredu i razvoj se ne ostvaruju željenim tempom zbog komplikovane procedure. Ako uzmete samo registraciju preduzeća u BiH da se počne sa poslovanjem, konkretno u Sarajevu ima 12 procedura, i to traje 52 dana. Bez glasova dijaspore povratnici ostaju marginalni politički faktor. Zastupljenost povratnika u općinskim i entitetskim strukturama je daleko ispod popisa iz 1991. Godine. To se direktno odražava na zastupljenost povratnika u javnim organima, ali i preduzećima koja su u većinskom vlasništvu entiteta. Tako se ograničava politički kapacitet povratnika u borbi za zaštitu osnovnih ljudskih prava i građanskih sloboda pripadnika zajednice iz koje dolaze. Tu se krije ključni argument protiv stava onih koji spore pravo učešća dijaspori u izbornom procesu. Agresijom i genocidom je došlo do promjene strukture stanovništva te postavljene većine na osnovu tih zločina ne mogu biti osnov za izgradnju demokratske države i otvorenog, slobodnog, civilnog društva. Zbog toga glasovi prognanih, bez obzira na to da li možemo govoriti o perspektivi njihovog povratka ili ne, ostaju jedini legitimni alat u zaštiti onog tzv. manjinskog povratka – građana koji su se vratili u gradove i administrativna područja u kojima ne pripadaju većinskoj etničkoj zajednici. Ja dosita ne poznajemo državu koja ima gori odnos prema svojoj dijaspori, a da više o njoj ovisi. I na kraju simbioza matice i dijaspore je najbolji put ka novoj i boljoj budućnosti države BiH

I za kraj idu izbori, imate li neku poruku za birače ali i političare u BiH?

Građani BiH zaslužuju da žive u stabilnoj, prosperitetnoj, politički i ekonomski stabilnoj i pravno uređenoj državi. Nakon potrošenih godine u kontraproduktivnim pričama o podjelama, vrijeme da građani BiH podrže lidere koji su posvećeni napretku BiH, a ne kandidate koji su posvećeni sami sebi i sopstvenom bogaćenju, kandidate koji imaju prioritete pokretanje biznisa, modernizuju zakone o radu, unaprijede pravosudni sistem i da se bore protiv korupcije. Zato prvo pozivam građane da izađu na izbore i tako pokažu da im je stalo do bolje države i društva da im je stalo da imaju svoju sudbinu u svojim rukama. Zatim pozivam građane da daju glas protiv korupcije i ciničnog korištenja nacionalizma koji BiH sputavaju. Uloga građana u demokratiji ne prestaje kada se svi glasovi zbroje, već oni imaju ličnu odgovornost da zahtijevaju od novoizabranih političara da ispune svoja obećanja. Ali ono što posebno želim istaći i na čemu još ni jedna politička stranka nije ništa uradila jesu tri stvari

Prvo, pravno ukidanje eniteta RS bar u nazivu. Ne možemo to preko Ustavnog suda BiH jer je entitet RS ustavna kategorija ali možemo preko Evropskog suda za ljudska prava. U članu 2 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda se kaže da je ista nadređena svim međunarodnim sporazumima i ustavima. Tako je dvoljno da se iz manjeg entiteta pošalje Evropskom sudu nota o ugroženosti osnovnih ljudskih prava i sloboda jer naziv entiteta ne garantuje jednakopravnost za Bošnjake i Hrvate. Žalosna je da ni jedna politička stranka nije ništa uradila na ovome.

Drugo, Dejtonski sporazum se može poništiti na Međunarodnom sudu pravde u Hagu. U članu 53 Bečke konvencije, koja je osnov međunarodnih govora, se kaže da se svaki međunarodni sporazum poništava u slučaju da zasnovan na kršenju osnovna ljudska prava i slobode. Međunarodni sud pravde je presudom iz 2007. godine presudio genocid u Srebrenici i označio institucije entiteta RS odgovornim za izvršenje genocida. Dejtonski sporazum je nastao poslije genocida u Srebrenici. To su osnove za poništenje dejtonskog sporazuma jer je isti baziran na kršenju osnovnih ljudskih prava i slobda, odnosno na rezultatima genocida. Na ovom se nije ništa uradilo. Isto tako veoma malo se radi na obnavljanju tužbe za genocid protiv Srbije.

Treće, sramno je što BiH na koju je izvršena agresija i genocid, 20 godina poslije nema Zakon o zabrani negiranja, minimiziranja ili opravdanja genocida i zločina protiv čovječnosti, Zakon o proglašenju 11 jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici i cijeloj BiH, Zakon o proglašenju 30 augusta Danom sjećanja na sve nestale u BiH i Zakon o pravima žrtava torture u BiH.

Ja podržavam svaku političku opciju koja u svojim programima rada ima aktivnosti na realizaciji navedenih elemenata bez čije realizacije nema istine i pravde, a bez istine i pravde nema pomirenja, nema bolje budućnosti BiH. Ove godine po prvi put na izborima će moći glasati i mladi ljudi rođeni 1995. godine. Dakle, prva poslijeratna generacija, oni koji su rođeni iste godine kada je potpisan Dejtonski sporazum. Nadam se da će ova generacija dati svoj glas istinskim borcima za bolju BiH. Pitanje odgovornosti za bolju budućnost Bosne i Hercegovine zahtjeva prije svega ljudsku etiku oko koje se trebaju složiti svi bosasnkohercegovački subjekti. Svi smo odgovorni za stvaranje bolje bosasnkohercegovačke države i društva i bolja budućnost se mora zagovarati svaki dan, ne samo u izbornoj kampanji, a za takvo nešto se ne mora biti ni vjerski ni politički vođa, dovoljno je biti čovjek.

(nadzornet.com)

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes