IZBOR JE VAŠ (NAŠ): MOSTARSKI MRAK ILI LONDONSKO SVJETLO!

0
830
971348_677600539046712_5315138140881371364_nAutor: Reisul-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić
Naizgled različiti, a opet slični. Ili, naizgled slični, a opet različiti. Dva grada u Europi sa dva različito slična gradonačelnika. Različiti po vjeri i naciji, ali slični po volji dobrovoljnih građana. Jedan je dijete doseljenika iz daleke Azije, a drugi je dijete urođenika ovdašnje Evrope. Obojica rođeni Evropljani. Jedan je rođen u velikom, a drugi u manjem gradu; jedan na velikom poluostrvu, a drugi na velikom ostrvu; jedan katolik, a drugi musliman. Nisu se nikad nigdje sreli, niti su ikad jedan za drugog znali. Nisu bili rođeni da budu gradonačelnici. Vjerovatno, nisu ni sanjali da jedan bude prva glava povijesnog grada u sred Balkana, a drugi da bude prva glava velikog grada u sred Evrope. Ništa im nije išlo za rukom na tom putu: ni vjera, ni nacija, ni vrijeme, ni mjesto. No, oni su pobijedili sve te predrasude. U stvari, dva velika grada su nadvladali svoje strahove. Evropsko Sarajevo već odavno, a odnedavno i evropski London savladao je strah od Sadiqa Khana, prvog u nizu slavnih europskih gradonačelnika sa muslimanskim imenom.
Da, tako je, Ivo Komšić nije ni Bošnjak ni musliman, ali je gradonačelnik Sarajeva sa bošnjačkom i muslimanskom većinom; Sadiq Khan nije ni Englez ni kršćanin, ali je gradonačelnik Londona sa engleskom i kršćanskom većinom. U tome je sličnost ove dvojice Evropljana, Ive Komšića i Sadiqa Khana. I u tome je njihova različitost. Obojica su civilizacijski iskorak za buduću Evropu na Balkanu i budući Balkan u Evropi. U tome su slični evropsko Sarajevo i evropski London. Oba grada imaju srce i dušu za čovjeka sa srcem i dušom za gradonačelnika.
Kakvog smisla ima ova priča? Naizgled nikakvog, a opet “naizgleda” ima svakog smisla pričati o Mostaru, koji hoće, pa neće; koji može, pa ne može; koji zna, pa ne zna da bude europska civilizacija poput Sarajeva i Londona. Mostar živi u mraku nacionalnih i vjerskih predrasuda. Svuda okolo, od Sarajeva pa do Londona, svjetla se pale, razgoneći mrak vjerskih i nacionalnih predrasuda, ali Mostar stoji u svom mraku; svuda okolo ljudi se druže u zajedničkom gradu, ali se Mostar razdržuje u mraku svojih vjerskih i nacionalnih predrasuda; svuda okolo grad se ujedinjuje u svojoj različitosti, ali se Mostar razjedinjuje u mraku svojih vjerskih i nacionalnih predrasuda; svuda okolo djeca idu zajedno u jednu školu, ali u Mostaru to ne mogu već svaka nacija i vjera ostaje u svom zatvorenom krugu.
Zašto? Da li zbog geografije, kulture ili neznanja neke nacije, neki gradovi, zaostaju, ne idu naprijed u korak sa progresivnom civilizacijom ili zbog nedostatka dobre volje?
Nije ni geografija, ni kultura, ni neznanje razlog za zaostalost grada, već moć “izabrane” interesne grupe da nametne svoju volju podičenoj i nemoćnoj većini, kojoj se ne dopušta da izađe iz svog siromaštva, ne dâ joj se da se otme iz ruku ovisnosti o moćnoj manjini, koja njom vlada po svojoj neograničenoj volji. Nije u duhu moderne Evrope, niti je u duhu europskog antičkog grada da se Mostar drži tako dugo pod opsadom mraka nacionalnih i vjerskih predrasuda, mraka koji liči na mrak apartheida.
No, Mostar nije jedini grad u našoj zemlji, u našoj Evropi, za kojeg sarajevsko-londonska priča o gradonačelniku ima smisla. Grad Srebrenica i gradonačenik Srebrenice zaslužuju veću pažnju. Ne toliko o tome ko će biti prva glava u tom gradu, već o tome ko ima takvu bolesnu dušu da žrtvama genocida nanosi dodatnu bol i patnju?!
Srebrenica nije obični grad na Balkanu i u Evropi. Srebrenica je Balkan u maloj i Europa u velikoj slici nedavne genocidne prošlosti. Ali, Srebrenica je i velika slika moguće budućnosti svijeta. Na toj slici jasno se vide veliki i mali ljudi, dobri i loši likovi, savjesne i nesavjesne ličnosti, razumni i nerazumni tipovi.
Ćorličenje žrtvama genocida u Srebrenici je pomračenje ljudskoga uma. Nije u pitanju ni nacija ni vjera, već je u pitanju inatska volja moćnika protiv zdravog razuma, protiv ljudskog srca, protiv ljudske duše, protiv svega što ima u sebi ljudskoga.
Sarajevo i London zaslužuju naše čestitke, zaslužuju naš respekt!
Gradonačelnici Sarajeva i Londona zaslužuju da budu pravilo a ne izuzetak!
Mostar ne zaslužuje da živi u mraku!
Srebrenica ne zaslužuje da živi u strahu!
Bosna ne zaslužuje da bude u zraku, već svoja na svome na svakom koraku!
0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes