MI I ONI, A ISTI – BOŠNJACI

0
728

266ae3b2-e1a3-4534-ba87-d1c05c515e8fKako je bilo lijepo živjeti u doba Poslanika s.a.w.s. Nije trebalo lutati i čekati da nami neko nešto pojasni. Trebalo je samo pitati. Gdje danas tražimo odgovore? Među kojim liderima? Zašto se i sami krijemo iza nekakvih čudnih pseudonima da bismo komentirali tuđe tekstove? Plašimo li se nečega… tako pametni i svoji!? Pa, mi smo se ionako sami podijelili. Bježimo od tvrdnje da Bošnjacima ne treba nekakav Dodik kakvog ima očajna i nesretna BiH…mada ni Sandžak nije daleko od svojih Dodika i njemu sličnih.

Bježimo od činjenice da i u Sandžaku može doći, a takvih je malo jer je svaka ulica odavde najčešće jednosmjerna, neko dobar, predan, srčan, odan da poput vojnika s nama ovdje gazi u redovima. Ali, ne. Kao i u bilo kojoj drugoj zemlji ljudi ne vole strance pa nek su i Bošsnjaci. Jednom prilikom rekao mi jedan čcovjek: “E, zato nisam otišao iz Sandzžaka jer bih, bez obzira na pamet i znanje, bio stranac.” Kažem mašallah jer nije otišao pa je takav sposoban ostao da na svoj način bude na usluzi ovom narodu. Samo, ne mogu reći mašallah za nepriznavanje i nepoštovanje svog. A, zamislite, ima i onih koji nisu “naši”, ružan termin za one koji ne pripadaju jednoj vjeri…ali, eto, taj isto donio život, ružne sudbine, čudne okolnosti. I mnogo toga je propaganda…poput otrova. Postoji članak jednog američkog novinara u kojem se, između ostalog, kaže: “Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči danas sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, a na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje se historija ponavlja svaki dan. Gdje ljudi svetkuju a psuju Boga. Gdje je anarhija normalno stanje. Gdje prizivaju diktatora a demokraciju smatraju porezom na budale. Gdje se svako svakom smješka, a niko nikom ne želi dobro. Gdje nisi normalan, ako ne poludiš. Gdje je vrijeme beskonačno, a glupost besmrtna….” I odgovaralo se na članak američkog novinara. Odgovarali baš oni pametni za koje taj isti kaže da su “zbog nerazumijevanja proglašavali luđacima, a luđake sposobnima.”

“Ja imam san,” poručivao je M. L. King. “Ja imam dron,” američka je poruka. A šta imam ja, autor ovog teksta…Nemam IDIS i niti sam ga ja, niti moj narod napravili. Imam Instituciju, vjeru, vođu. Bez zla i obmane. Imam Bošnjaka, Bošnjakinju i iz Bosne I Hercegovine i Sandžaka. I vrijeđa me, ne više to što nas vrijeđaju vec što to radimo jedni drugima. I nije Drina granica. Niti propaganda, kao što sam već rekao, poput otrova. Već nađa sujeta.

Asmir. B

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes