O BRATU I PRIJATELJU, BOSANSKOM ALLAMI REŠID EF. BILALIĆU

0
871

11999040_10153093750943085_8827356946964553800_nJučer u srijedu 25. zu-l-ka'de, 1436, odnosno 09. septembar, 2015. godine preselio je na Ahiret u šezdeset šestoj godini života veliki bosanski alim. Allameh!

Piše: Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, reisu-l-ulema emeritus. dr. Mustafa Cerić

Moj brat i prijatelj.
Rešid sin Behrije Bilalić iz Teočaka, kod Gradačca.

Povodom ove iznenadne smrti moglo bi se govoriti o herojskom Teočaku i čestitoj porodici Bilalić. Ali, govor o allami Rešid ef. Bilaliću upravo znači to: govor o Teočaku i o Bilalićima. Jer, allameh Rešid ef. je simbol i jednog i drugog – bosanskog heroja i bosanske Bilalove čestitosti. Takvog sam Rešida ef. Bilalića iz Teočaka ja upamtio: hrabrog i čestitog Bošnjaka.
I, doista, Rešid ef. je bio spoj najboljeg u Dobrim Bošnjanima, koji se nisu nikom osim Bogu klanjali i najčistijeg u tradicionalnom islamu od Kur'ana do Sunneta.

Zajedno, u jednom razredu, u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu početkom sedamdesetih prošlog stoljeća učili su nas muderrisi hafiz Kamil Siladžić kako se uči Kur'an, hafiz Ibrahim Trebinjac kako se piše i govori arapski jezik, hafiz Sinanuddin Sokololović kako se u Bosni ibadeti, fikhu-l-ibadat.

Prof. Kasim Hadžić nas je poučavao šta se događalo u povijesti s islamom i muslimanima, dok nas je prof. Safet ef. Tokić podsjećao svojim primjerom šta se može dogoditi s islamom i muslimanima u Bosni.

Vjerovali smo našim profesorima, ali nismo bili zadovoljni sa obimom odgojno-obrazovnog programa u tadašnjoj petogodišnjoj, jedinoj medresi u bivšoj Jugoslaviji. Osjećali smo, nešto u sebi a nešto potaknuti izvana, da Gazi Husrev-begova medrese nije bila na razini zahtjeva Gazijine vakufname, u kojoj se kaže da se u njoj ima učiti “sve što zahtjeva vrijeme i mjesto”. Protiv tog stanja u petom razredu podigli smo štrajk protiv uprave Medrese, u kojem je allameh Rešid ef. Bilalić imao značajnu ulogu. Bio je hrabar, rječit i beskompromisan. Allameh Rešid ef. je bio i ostao prav i uspravan. Više puta je bio čovjek rješanja u kriznim situacijama za Islamsku zajednicu. Obnašao je dužnost glavnog i odgovornog urednika “Preporoda”, islamskih informativnih novina, u vrijeme velike krize povjerenja unutar Islamske zajednice, koju je pratila, bolje reći od koje je Islamska zajednica patila, sve vrijeme komunističke vlasti. Režim je stalno pothranjivao klicu sumnje na način da su jedni ljudi bili podobni režimu, dok su drugi bili sumljivi. Ove potonje je režim držao pod svojim budnim okom. Konsekventno tome, ljudi u Islamskoj zajednici su se dijelili na one koji su “podobni” i one koji su “moralni”. Podobni su bili pouzdani za režim, ali nisu bili voljeni u Islamskoj zajednici. Pa ipak, uživali su povlašten položaj, jer su mogli biti potrebni. Svima i onima koji su ih poštovali, ali ih nisu voljeli, kao i onima koji ih nisu ni poštovali ni voleili. Ali su ih trpjeli. Tih nije bilo mnogo, ali ih je bilo.

Komunistički režim je na taj način upravljao Islamskom zajednicom: sijanjem sumnje i nepovjerenja među ljudima unutar Islamske zajednice. Allameh Rešid ef. Bilalić je bio moralan i zato je u kriznim situacijama mogao biti riješenje za probleme u Islamskoj zajednici. Tako je bilo sa “Preporodom”. Allameh Rešid ef. je bio rješenje za smirivanje situacije unutar Islamske zajednice.

Isto tako, allameh Rešid ef. je bio rješenja za problem direktora Gazi Husrev-begove medrese nakon što je Medresa bila zatvorena, prvi put u svojoj viševjekovnoj historiji, zbog agresije na našu zemlju. Allameh Rešid ef. nije napuštao okupirano Sarajevo. Dizao je Gazi Husrev-begovu medresu iz pepela. Na tome sam mu najviše zahvalan. Zbog svojih principa allamah Rešid ef. je dao ostavku na položaj direktora Medrese protiv moje volje. Ali, takav je bio allamah Rešid ef. On je poštovao svoje moralne i ljudske principe pa makar to bilo na njegovu štetu. Rijetki su takvi ljudi. Ali ima ih još uvijek u nas. Sve manje, ali ih ima, hvala Bogu.

Allameh Rešid ef. bio je pravi Bošnjak. Patriota prvoga reda. I moralan alim, allame, najvišeg reda. Našla mu se kćerka Hamida dok je Sarajevo granatirano. Jedno vrijeme živjeli smo zajedno u jednoj kući. Njegova hanuma Ikbala je prava bosanska heroina. Njihovi sinovi Ahmed, Muhamed i Mustafa su bosanski biseri. Njihova najmlađa kćerka Amina, koja pohađa šesti razred, je prava ljepotica. Nažalost, niko u porodici nije zaposlen. Razlog je jasan. Čast i dostojanstvo allameh Rešid ef. nije za prodaju i zato nije nikad nikoga zamolio da mu sina Ahmeda zaposli.

O studijama allameh Rešid ef. na Al-Azharu sedamdesetih prošlog stoljeća mogao bi se napisati roman. Zajedno smo živjeli u azharskom studenskom gradu u Kairu na Atabi. Allameh Rešid ef. je bio dobar i iskren drug, prijatelj i brat. Dijelili smo azharske studenske dane u lijepom. Dijelili smo naše nade i naše strahove. Mnogo je zanimljivih detalja iz tih našeg studenstkih dana, koji su ostale zauvijek između nas. Nisu za javnost. Jer su bratski i prijateljski. Jer su dragi upravo zato što su samo naši.

Allameh Rešid ef. je imao snažnu memoriju. Formalno nije bio hafiz, ali je zasigurno znao Kur'an napamet. Volio je poeziju. Znao je napamet bezbroj stihova, posebno od Muhameda Maka Dizdara. Bio je upućen u akaid, islamsku teologiju ili apologetiku, kao niko u nas. Ali, nije volio pisati. Poput Ahmeda Bureka. Allah, dž.š. je i allami Reišdu ef. podario moć pamćenja tako da nije imao potrebe da piše. Sve je imao u svojoj glavi. Pisanje je za njega bilo suvišno. U Medresi je učenicima svoja predavanja diktirao. Kao da su napisana u knjizi, allameh Rešid ef. je imao svako svoje predavanje iz akaida u glavi. I vazio je napamet, ali kao da čita. Pozivao se na ajete i hadise, kao da gleda u Kuran i u Buhariju.

Bosna je imala velikog alima. I više od toga. Bosna je imala allamuh u Rešid ef. Bilaliću. Bosna je jučer izgubila velikog allamuh Rešid ef. Bilalića.

Ali, Bosna može biti ponosna što je imala allamuh Rešid ef. Bilalića. Teočak može biti ponosan što je imao takvog sina. Gazi Husrev-begova medresa može biti ponosna što je imala direktora allamuh Rešid ef. Bilalića. Ja sam ponosam što sam imao brata i prijatelja u osobi bosanskog allameh Rešida ef. Bilalića, kojem se ovim putem zahvaljujem od srca i duše za sve što je uradio za islam i muslimane u našoj Bosni.

Hvala ti allameh Rešid ef.!
Halali nam!
Mnogo je bilo propusta s naše strane prema tebi!
Mi tebi halalimo ako imamo šta!
Allahu Milostivi oprosti grijehe našem Rešidu Bilaliću i uvedu ga u Džennet.
Njegovoj Ikbali, Ahmedu, Muhamedu, Mustafi, Hamidi i Amini, Allahu Milostivi podari sabur!
Svima nama, Allahu Milostivi, podari snagu da uzmemo pouku! Amin!

5.00 avg. rating (94% score) - 1 vote