PREDSJEDNIK SBK AKTIVNO UČESTVOVAO NA GLOBALNOM EKONOMSKOM SIMPOZIJU U KIELU, NJEMAČKA

0
635

Photo 1Predsjednik SBK-a, predsjednik GES, predsjednik Robert Đonson (Robert Jonson), predsjednik Instituta za novo ekonomsko razmišljanje, USA sa suprugom.

(BINA, 03.10.2013). Jučer je u Kielu, Njemačka, završen dvodevni Globalni ekonomski simpozij na kojem je predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa uzeo aktivno učešće na sesiji radne večere o temi:   “Može li religija pomoći rješavanju globalnih problema”. Treba zabilježiti  da se na ovaj način Svjestki bošnjački kongres najbolje predstavio na jednom visoko rangiranom međunarodnom susretu.

            Nakon dnevnih sesija o temama od globalnog interesa za ekonomiste, bankare, investitore, političare i znanstvenike iz raznih oblasti, održana je radna večera za sve učesnike na simpoziju, gdje su u u vremenu od dva sata govorili pet predstavnika katoličanstva, protestantizma, judaizma, islama i budizma o temi. “Kako religija može pomoći u rješavanju globalnih problema”.

              Inače, Globalni ekonomski simpozij otvoren za nova rješenja, sa sjedištem u gradu Kielu, Njemačka, je godišnji susret ekomonskih svjetskih autoriteta za rješavanje globalnih pitanja kao što su klimatske promjene, energetska sigurnost, nedostatak vode i hrane, siromaštvo, nejednakost, nezaposlenost, nedovoljna edukacija i globalna pitanja mira i sigurnosti. Ove godine na Simpoziju su aktivno sudjelovali svjetski ekonomisti direktori banaka, direktori osiguravajućih društava, direktori investicionih projekata, direktori globalnih korporacija, bivši šefovi država i vlada te dobitnici nobelovih nagrada. 

Photo 4Predsjednik SBK-a u razgovoru sa sudionicima prije početka sesije radne večere u Kielu, Njemačka.

Učesnici Simpozija u Kielu su se složili da je religija nezaobilazna  za rješavanje mnogih globalnih problema u svijetu. Ponekad se događa da je religija dio problema, ali u pravilu religija može, odnosno mora bit dio rješenja u globalnim međuljudskim odnosima. Sve više postaje jasno da se globalni problemi ne mogu rješavati samo politički i ekonomski, već u velikoj mjeri religija ima snažan utjecaj za iznalaženje rješenja za mnoge globalne probleme.  Cjeneći njegovo dvodecenijsko iskustvo u obnašanju dužnosti reisu-l-uleme i vrhovnog muftije u Bosni i Hercegovini, kao i ugled kojeg uživa u svijeta kako na Istoku tako i na Zapadu, predsjednik Globalnog ekonomskog simpozija Denis Snover (Dennis Snower) je pozvao predsjednika Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulemu emeritusa dr. Mustafu Cerić da uzme aktivno učešće u radu ovogodišnjeg Simpozija. Referat kojeg je dr. Cerić podnio u pisanoj formi pod naslovom “Religija i globalna stabilnost:  neka rješenja problema”, objavljen je na zvaničnom portalu Simpozija i štampan je kao referentni materijal za sve učesnike Simpozija. U svom usmenom obraćanju na radnoj večeri u prisustvu više od 200 učesnika iz cijelog svijeta, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić je rekao:

Braćo i sestre,

Dame i gospodo,

Počašćen sam pozivom Denisa Snovera (Dennis Snower), predsjednika Kiel instituta za svjetsku ekonomiju i direktora Globalnog ekonomskog simpozija (GES) da prisustvujem ovom prestižnom međunarodnom ekonomskom simpoziju otvorenom za nova rješenja za stare i nove probleme u svijetu.

Pozdravljam ideju da se u raspravu o važnim globalnim ekonomskim pitanjima, koja ne isključuju ni politiku, uključi i religija, koja sve više postaje nezaobilazan faktor u međunarodnim odnosima na svim nivoima i u svim oblastima ljudske aktivnosti. Slušajući danas ekonomiste shvatio sam da je za ekonomiju jedan od najtežih problema spoznaja da ekonomski rast (growth)  nije beskrajan, odnosno da na ovom svijetu sve stvari imaju svoj kraj, pa tako, kako jedan profesor  reče “i naš ljudski život ima svoj kraj, nažalost”. Ta spoznaja ma koliko bila racionalna, izaziva emocije straha i neizvjesnosti u ekonomskom smislu šta će biti kad dođe kraj ekonomskom rastu (growth), odnosno šta će biti kad dođe kraj osnovnim prirodnim resursima, kao što su zrak, voda, hrana, energija, itd. Na to pitanje očito nema adekvatnog odgovora.

 Dakle, slušajući o strahu ekonomista o neminovnom kraju ekonomskog rasta, postalo mi je jasno zašto je religija (“odjedanput”) postala važna u ljudkim životima. Jer, za razliku od ovozemaljskih stvari koje nisu beskrajene, odnosno koje imaju rok trajanja, ideja koju religija baštini je beskrajna, tj., religija nema kraja i nema rok trajanja zato što religija postoji otkad čovjek postoji, pa će tako i postojati sve dok čovjek postoji na zemlji. Dakle,  religija je besmrtna, odnosno vječna zato što je njeno izhodište besmrtno i vječno,  zato što je ljudska duša besmrtna, koju religija hrani i zato što čovjek treba religiju, koja ga oslobađa od straha od kraja, koji se rađa kod onih koji znaju da ekonomski rast, odnosno materija, nije beskrajna, nije vječna. Zato oni koji vjeruju samo u ekonomsku moć, odnosno rast u materijalnom smislu nesretni su kad shvate da ta moć i taj rast, tj. materijalna dobra, imaju svoj kraj. Kad dođe neminovni kraj materiji u koju je čovjek vjerovao, čovjek prestaje biti ono što je bio i onda počinje da razmišlja a šta je to sad što bi mogao biti. Čovjek počinje da razmišlja a šta je to nakon materijalnog što ga može učiniti da i dalje bude  neko i nešto. Gdje je to i šta je to što nije prolazno, što nije potrošivo, što je beskrajno i vječno. Tako je to – nakon dugog života ma koliko trajao, čovjek počinje da razmišlja o smrti. Počinje da shvata da je ekonomija, kao materijalno dobro, prolazna, da je smrtna kao što je i on sam smrtan.

Možda je iz tog stanja duha današnjeg svijeta opravdano zapažanje, koje kaže da se može reći da je krajem prošlog stoljeća bilo vrijeme u kojem se pojavilo oživljavanje religijskog entuzijazma. Vidjeli smo u mnogim društvima  zahtjev da se religija vrati u politiku. Neki su počeli vjerovati da je moguće politiku oplemeniti etikom i moralom. To je naročito primjetno u Trećem svijetu, gdje su  generacije doživjele razočarenje u nacionalizam i socijalizam i zato su ljudi počeli da tragaju za starim i dublje ukrijenjenim vrijednostima.

Ovo zapažanje ima smisla, ali ipak ostavlja u našim glavama  jednu zagonetku, a to je: Koje su to stare vrijednosti sa dubljim korijenima? Odakle dolaze te vrijednosti? I, dakako, ko određuje koje od tih vrijednosti su danas dobre za nas? Ova pitanja nas upućuju na pitanje koje nam je zadano za ovu sesiju, a to je: “U kojoj mjeri postojeća religijska vjerovanja i prakse promiču pojedinačnu odanost zajedničkom globalnom dobru”?

Složit ćete se, međutim, da je najveće o najizazovnije pitanje od svih: Šta je dobro? Šta je zajedničko dobro? Šta je globalno zajedničko dobro? I, naravno, ko definira šta je to globalno zajedničko dobro?

Zato, prije nego pitamo šta religija može pridonijeti globanom zajedničkom dobru, moramo pitati šta je to religijsko dobro? I, dakako, ko definira religijsko dobro? Prema religijskom učenju Uzvišeni Bog sve definira. U stvari, Božja volja definira šta je dobro a šta je zlo.

No, kako mi znamo šta je to Božja volja? “Znamo to iz Božje riječi”, odgovorit će ljude vjere.

Ali, šta ako religiozno nekvalificirani, neodgovorni i zli ljudi proglase da je njihova volja Božja volja. Jer, znamo da se to nije dogodilo jednom, već sto puta u povijesti kad su neodgovorni i zli ljudi tvrdili da posjeduju volju Božiju umišljajući tako sebi da mogu raditi i djelovati u ime Boga i time pravdati ubijanje nevinih ljudi. To je najteži izazov s kojim se danas suočavamo u odnosu na pitanje: “Šta religija može pomoći u rješavanju globalnih problema”.

U stvari, moramo se zapitati kako je moguće da religiozno kvalificirani, odgovorni i pošteni ljudi spoznaju stvarnu volju Božju koja promovira neotuđiva prava ljudi na žiot, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Prema tome, dobra kao što su Istina, Pravda, Sloboda, Mir, Sigurnost, Jednakost i Bratstvo među svim ljudima i narodima koji su stvoreni od Jednog i Istog Stvoritelja od jednog muškarca i žene pa su onda raseljeni po ovoj maloj planeti – ta dobra su religijska dobra, uistinu, ta dobra su Božja volja pa su ona, stoga, zajednička dobra kao poticaj za globalna zajednička dobra, koja treba da vode čovječanstvo ka sigurnosti konstruktivnog djelovanja  a ne destrukcije.

Jer treba da smo svjesni činjenice da smo mi jedini živi organizam na planeti Zemlji, koji je sposoban za samouništenje. Prema tome, u vezi drugog pitanja: “Mogu li vjerske vođe i institucije reinterpretirati svete tekstove tako da uvjerenja i praksa postanu sukladni sa internacionalnom i interreligiskom suradnjom”, rekao bih da vjerske vođe i institucije nemaju izbor već da shvate da niti će slabi, niti agresivni naslijediti zemlju, već kooperativni.

I na kraju, u vezi pitanja: “Postoje li duhovne motivacije unutar postojećih religijskih tradicija koje mogu više promovirati duh suradnje?, ja bih rekao da je religija kao okean vjerničke motivacije i moralnog poticaja, koji je u stanju da se prilagodi novim potrebama te da potakne novi zamah za suradnju za “dobro”, kao dar Božji, za “zajedničko dobro”, kao Božji blagoslov u svakom ljudskom biću, i za “globalno zajedničko dobro”, kao apsolutnu volju Božju za spas čovječanstva od sve veće opasnosti od nukleranog smaknuća, klimatskih promjena zbog globalnog zagrijavanja, globane indifiretnosti prema ljudskim patnjama kao što se to danas događa u Siriji, nejednakosti u podjeli globalnih resursa, nedostupnosti osnovnom obrazovanju i osnovnim uvjetima za život dostojan čovjeka te opasnosti od globalne nezaposlenosti kao posljedice lokalne i globalne korupcije.

Braćo i sestre,

Dame i gospodo,

Dozvolite mi da završim tako što ću vam reći da mi danas potrebujemo iskrenu dovu, molitvu ne samo od vjerskih vođa i institucija, već od svih ljudi, i onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju, da nam Bog pomogne da spasimo ovu našu malu, ugroženu i ranjivu planetu Zemlju od globalnog nasilja, od globalnog rata, od globalnog beznađa i od globalnog nestanaka sa nadom da još nije kasno da se vratimo osnovnim načelima ljudskosti i globalnom moralno-etičkom kodu koji će nas voditi jednom cilju, a to je uspjeh na ovome i spas na drugome svjetu – završio je predsjednik SBK-a dr. Cerić svoj govor u Kielu.

Na kraju radne večere organizator je zamolio dr. Cerića da prouči dovu, molitvu što je on i učinio.

Photo 5

Sudionici Globalnog Ekonomskog Simpozija u Kielu, Njemačka

Photo 2Razgovor s prijateljima

5.00 avg. rating (94% score) - 1 vote