REPORTAŽA: Putem bošnjačke sudbine

0
923

Piše: Rešad PLOJOVIĆ

Imao sam priliku u svom dosadašnjem životu i radu putovati i obići mnoga važna mjesta na istoku i na zapadu i susretati se sa uglednim, značajnim i važnim ljudima u različitim zajednicama i državama, ali putovanje koje je najviše ostavilo uticaj na mene i podstaklo me na duboko razmišljanje o svom narodu i njegovim patnjama i iskušenjima na putu opstanka, jeste putovanje i posjeta Bošnjacima na Kosovu, u Albaniji i Makedoniji.

Naime, poznato je javnosti da je prije mjesec dana u Sarajevu osnovan Svjetski bošnjački kongres, a za njegovog predsjednika izabran donedavni reisu-l-ulema akademik dr. Mustafa Cerić. U prvom mjesecu nakon osnivanja Kongres je formirao delegaciju, na čelu sa predsjednikom, koja je krenula put Kosova, Albanije, Makedonije i Crne Gore, kako bi se susrela sa brojnim Bošnjacima koji žive na tom prostoru. Pošto je put bio dug, a samim tim mogućnosti za putovanje ograničene, većina članova delegacije je imala i po nekoliko zaduženja. Moja obaveza je bila da sa dr. Mevludom Dudićem koordiniram neke od skupova, a također da na svakom od njih pročitam Osnivačku deklaraciju Kongresa, te da se potrudim da bezbijednom vožnjom automobila putovanje predsjednika Kongresa i njegove delegacije bude što opuštenije i prijatnije, ali i da na svakom zakazanom mjestu stignemo na vrijeme.

Iz Novog Pazara smo pošli u petak, 25.01.2013. god. u ranim jutarnjim satima, kako bi stigli u Prizren na zakazani sastanak sa gradonačelnikom u 11h i džumu namaz.

Planirani polazak u 7 sati je, zbog kašnjenje jednog od članova delegacije, bio nešto iza 7:30, a za Prizren smo krenuli putem Ribarića, Kosovske Mitrovice i Prištine.

Prelazak graničnog prijelaza (integrisanog) između Srbije i Kosova je bio efikasan i bez zadržavanja, što je ukazivalo da će putovanje, inša Allah biti po planu. Odmah nakon prijelaza susreli su nas naoružani vojnici pored i na vojnim transporterima kojih je bilo na nekoliko punktova prema Zubinom Potoku, varoši prije Kosovske Mitrovice. Dolaskom u Zubin Potok naišli smo na blokiran put i barikade, te masu ljudi-članova srpske zajednice koja se protivi uspostavljanju granice između Kosova i Srbije, što je onemogućilo da nastavimo put dalje, odnosno zahtijevalo da se vraćamo nazad i tražimo drugi, teži i dalji, put do Prizrena, preko Rožaja, Kule i Peći. Okrećući se vozilom nazad slučajno sam upitao jednog policijskog službenika da li postoji neki alternativni put kojim bi se zaobišle barikade, a on je pogledao u registarske tablice terenca kojim sam upravljao i moje saputnike, a pored mene je na mjestu suvozača sjedio dr. Mustafa Cerić i tihim glasom objasnio i pokazao pravac kojim možemo zaobići barikade. Oslonjeni na Allaha dž.š., kao i do tada, i uz Njegovu očiglednu pomoć, koju smo osjetili,  nastavili smo dalje prema Prištini. Ostatak putovanja je bio po planu, to jest bez problema i zadržavanja. Ono što je važno spomenuti jeste da je od Prištine do Prizrena urađen novi auto put, kojim se vrlo lako i brzo stiže do odredišta, tako da naše putovanje od Pazara do Prizrena, uz sva zadržavanja i pauze nije bilo duže od tri sata.

U Prizrenu su nas dočekali naši domaćini, predstavnici bošnjačke zajednice na Kosovu koja broji između 70 i 100 hiljada članova, predsjednik i neki od članova Saveza Bošnjaka Kosova, predsjednik BKZ, čelnici bošnjačkih partija na Kosovu, te poslanici u kosovskom parlamentu iz redova Bošnjaka. Nakon smještaja u hotel, odmah smo krenuli u posjetu gradonačelniku, koji nas je primio u svom kabinetu, vidno radostan što je u prilici ugostiti delegaciju Kongresa koju predvodi predsjednik Cerić lično. U razgovoru nas je informisao o stanju i situaciji na teritoriji prizrenske regije, o aktivnostima koje poduzimaju, ali i o bošnjačkoj zajednici i njenom uticaju na sva dešavanja kako na lokalnom tako i na državnom nivou. Predsjednik Kongresa je nakon zahvale na prijemu, obavijestio gradonačelnika i njegovu delegaciju o razlozima koji su doveli do formiranja Kongresa, te o planovima i zadacima na čijoj će realizaciji on raditi. Nakon srdačnog i bratskog razgovora, u toku kojeg je posebno naglašeno da su albanski i bošnjački narod bratski narodi, koji su zaslužni za slobodu jedni drugih, te da takvi trebaju biti i u budućnosti, predsjednik Kongresa je darovao gradonačelniku simbol SBK, a on je uzvratio darovanjem simbola Prizrena.

Nakon sastanka, obzirom da je džumansko vrijeme nastupilo, uputili smo se u Bajrakli džamiju, kako bi klanjali džumu namaz. Sa domaćinima smo ranije dogovorili da ja budem džumanski hatib i imam, međutim, u međuvremenu su čelnici Islamske zajednice izrazili želju da džumu namaz predvodi predsjednik Kongresa, akademik Cerić, jer je to prva njegova posjeta ovoj džamiji, u kojoj se tradicionalno hutba drži na albanskom jeziku, te da će u znak pažnje i poštovanja prema njemu ta tradicija biti prekinuta, kako bi održao hutbu na bosanskom, što je i učinjeno.

Nakon džume i dženaze namaza koje je predvodio dr. Cerić, na poziv predsjednika IZ u Prizrenu posjetili smo njihovo sjedište gdje je uslijedila razmjena darova. Predsjednik Kongresa je domaćinima darovao simbol Kongresa, koji označava brojna stradanje Bošnjaka i genocide nad njima, te nadu u bolju budućnost, a domaćin je predsjedniku darovao „ćulah“ nacionalnu kapu Albanaca, uz molbu da sa tom kapom na glavi prođe put od zgrade Medžlisa do Doma kulture.

Uputili smo se prema Domu kulture i ispunili želju domaćina da ćulah bude na glavi predsjednika Kongresa, ali i više od toga, jer je ćulah ostao na glavi dr. Cerića i u toku skupa u Domu kulture.  Prepuna sala je dočekala delegaciju Kongresa koju predvodi njen predsjednik sa ćulahom sa oduševljenjem i gromoglasnim aplauzom. U ime domaćina skupa se obratio predsjednik Savjeta Bošnjaka Kosova Isak Meta, potom je uslijedilo čitanje osnivačke deklaracija, te selam i kratko obraćanje od strane rektora Internacionalnog Univerziteta dr. Dudića, a na kraju je došlo vrijeme i za obraćanje predsjednika Cerića, koji je govorom, na sebi svojstven način, oduševio prisutne. Ono što je dodatno ovaj skup učinilo zanimljivim jeste dolazak g-dina Azema Vlasija, poznatog političara sa Kosova i borca za prava Albanaca, inače bošnjačkog zeta, jer je njegova supruga Nadira, poznati borac za prava Bošnjaka na Kosovu. Njegovo prisustvo je dr. Cerić iskoristio da ga pozove na binu, kako bi mu dodijelio odlikovanje, znak bošnjačkog Kongresa, uz zahtjev da ga nosi, obzirom da on nosi simbol albanskog naroda, tj. ćulah. U riječima zahvale Azem Vlasi je istakao da mu je ovo jedno od najdražih odlikovanja, od brojnih koja je primio, te da će se uvijek sjećati pažnje koja mu je ukazana. Dr. Cerić je istakao važnost i nužnost saradnje i uzajamne pomoći između dva naroda u cilju ostvarenja njihove pune slobode i prava ma gdje se oni nalazili u državama Balkana i šire.

Po završetku skupa uslijedilo je upoznavanje, druženje i muhabet uz ručak, a potom je nastupilo vrijeme kada se put zijareta Bošnjacima morao nastaviti dalje, prema Dragašu i Gori. Uprkos obilnim snježnim padavinama, put od Prizrena prema Dragašu i Restelici je protekao bez problema, tako da smo stigli do odredišta na vrijeme. Mještani, Bošnjaci, Restelice, jednog od najvećih sela na prostoru Kosova, koje broji više od 1000 domaćinstava sa skoro 6000 stanovnika, dočekali su nas sa svojim imamom Šaban ef. ispred džamije, gdje je bilo planirano obraćanje predsjednika Kongresa. Iako je snijeg padao, onako kako to priliči podnožju Šar planine, prisutnima nije smetalo da više od sahat vremena provedu na snijegu očekujući i slušajući goste koje su rado čekali i dočekali. U tom periodu je nastupilo i jacijsko vrijeme, a ezan je pozvao prisutne na namaz u džamiju, sa čime je i završen program posjete u ovom mjestu.

U povratku je planiran susret u Dragašu sa znamenitim Bošnjacima ove regije, te čelnicima opštine Dragaš u toku kojeg su domaćini imali priliku detaljno obavijestiti predsjednika Kongresa o stanju i halu Bošnjaka, problemima sa kojima se suočavaju, ali i uspjesima koje su postigli učestvujući u organima vlasti Kosova, kao što je pravo na obrazovanje na svom maternjem, bosanskom, jeziku. Istakli su da se nivo saradnje može unaprijediti, ali da je za to potrebna briga i pomoć matične države Bosne i Hercegovine, koja je do sada izostala, gdje se iskazalo posebno očekivanje i pomoć od Svjetskog bošnjačkog kongresa koji će njihove probleme prenijeti onima koji su ih dužni rješavati i insistirati na njihovom rješavanju. Tokom posjete Bošnjacima Prizrenske regije javila se je inicijativa za potpisivanje sporazuma o razumijevanju između SBK i adekvatnog sagovornika na Kosovu, koji bi Kongresu dao legitimitet predstavnika Bošnjaka i omogućio da se brojna otvorena pitanja što efikasnije rješavaju na dobrobit i u korist obije strane.

Negdje oko pola noći je uslijedio povratak u Prizren i nastavak druženja i muhabeta sa imamima Bošnjacima ove regije, a potom i dugoočekivani odmor.

Ubrzo je osvanuo i novi dan, subota 26. januar i vrijeme da se put nastavi dalje. Za ovaj dan su naše planirane aktivnosti bile veoma smjele i optimistične. Naime planirani su susreti sa Bošnjacima u Albaniji, opštine Borak i Šijak, na putu između Tirane i Drača, a potom posjeta Strugi u Makedoniji i susret sa gradonačelnikom i Bošnjacima te regije, i na kraju tribina u Skoplju u večernjim satima.

Put između Prizrena i Tirane je protekao bez problema, iako je bilo snijega na određenim dionicama. Dok su moji saputnici odmarali ja sam vozeći bio u prilici posmatrati i razmišljati, a uglavnom je razmišljanje bilo o stotinama hiljada, koji su pošli i prošli ovim putevima tražeći spas za sebe i svoju porodicu, bježeći pred četničkom kamom koja im se bila nadvila nad vratom, od koje su tada stradali mnogi od njihove rodbine, koji su odbili okrenuti leđa svojoj vjeri i prihvatiti tuđu. Upravo su ti Bošnjaci, to jest njihovi potomci, oni koji nas očekuju i dočekuju na ovome putu. Na odredište smo stigli na vrijeme, oko 10:30, dočekali su nas Bošnjaci spomenute dvije opštine u kojima živi preko 10.000 njihovih sunarodnika, koji su porijeklom iz Hercegovine, iz Mostara, Počitelja i okoline, koji su se povlačenjem Osmanske imperije sa ovih prostora i osvajanjem istih od strane vojske, bježeći od smrti i pokrštavanja uputili put Turske, stigli do ovih mjesta i tu ostali da žive do današnjih dana. Integrisali su se u albansko društvo i zajednicu, ali su sačuvali svoj jezik, običaje i kulturu, mnogi od njih su postali ugledni građani poznati po svojoj nauci i rezultatima na polju javne djelatnosti, koje priznaje i poštuje široka albanska javnost. U ime domaćina su nas dočekali Fatmir Baći, predstvanik Bošnjaka Albanije u Kongresu i Fikret Klarić počasni konzul Bosne i Hercegovine u Albaniji i ugledni biznismen iz reda Bošnjaka, ali i predsjednik ove opštine. Skupu je prisustvovalo nekoliko stotina Bošnjaka, koji su došli da se upoznaju sa gostima i aktivnostima koje se poduzimaju od strane novoosnovane institucije, SBK. U svom obraćanju dr. Cerić je ukazao na važnost integracije Bošnjaka u društvo i potrebe da svi oni znaju albanski jezik, ali naglasio da se bosanski jezik, kultura i običaji moraju očuvati i ne smije zaboraviti, jer je to ono što svakog Bošnjaka čini Bošnjakom, kao i da mora postojati briga i odgovornost svakog Bošnjaka za drugim Bošnjakom. Nakon skupa je uslijedio obilazak novosagrađene džamije i muhabet uz ručak, koji nije mogao dugo trajati jer je put morao biti nastavljen dalje.

U poslijepodnevnim satima karavana je nastavila dalje, put Struge u Makedoniji, preko Drača i Elbasana. Na ovom putu smjenjivali su se razni prizori, bilo je auto puta, ali i lošeg, uskog i iskopanog puta, što je podsjećalo na prošlost Albanije, ali i ukazivalo na vidan napredak kojeg je ostvarila pod vođstvom premijera Saliha Beriše. Na graničnom prijelazi između Albanije i Makedonije dočekali su nas naši domaćini, koji su pomogli da se granična procedura ubrza, kako bi nastavili i stigli do Struge gdje su nas očekivali gradonačelnik sa svojom delegacijom, te nekoliko imama i alima Bošnjaka i Albanaca, predvođeni muftijom ove regije. U bratskom i srdačnom razgovoru istaknuto je da postoji značajna saradnja albanske i bošnjačke zajednice na ovom prostoru na političkom polju te uzajamna pomoć u ostvarivanju prava obije nacionalne zajednice, izražena je posebna pažnja, poštovanje i počast prema predsjedniku Ceriću i poziv da duže vremena provede u posjeti ovoj regiji, kada bi se moglo opširnije govoriti o potrebama i problemima, te načinima realizacije i rješavanja istih.

Boravak dr. Cerića u ovoj regiji Bošnjaci su iskoristili da zatraže njegovu posjetu, tako da je uslijedio obilazak Labuništa, varoši koju naseljava preko 6000 Bošnjaka, koje su raniji diskriminatorski režimi prozvali Torbešima, i ako većina njih sebe smatraju Bošnjacima. Nakon zijareta ovoj varoši i susreta sa Bošnjacima u jednoj od njihovih džamija, koji su strpljivo čekali dolazak njima u goste predsjednika Cerića i njegove delegacije više od tri sahata, uslijedilo je opraštanje i selami, te pozivni za novom posjetom i dužim ostankom među njima kako bi se dala mogućnost svakome od njih da ispriča svoju priču i svoje probleme kroz koje su prolazili i još uvijek prolaze.

Naš domaćin g-din Arbent se potrudio da nas što efikasnije izvede na glavni put prema Skoplju, a vrijeme je iskoristio da predsjednika upozna sa znamenitim Bošnjacima, od kojih su četvorica gradonačelnici različitih opština u Makedoniji, koje je pozvao telefonom i omogućio da se upoznaju i poselame predsjednika dr. Cerića.

Put prema Skoplju je bio najteži, obzirom na noć i snježne padavine koje su nas pratile duž cijelog puta, međutim uz Allahovu pomoć, uspjeli smo, uz malo zakašnjenje stići do odredišta u zakazano vrijeme, gdje su se čelnici i aktivisti BKZ-e potrudila da nas što bolje dočekaju, sa punom salom i lijepim ambijentom.

Među domaćinima je bio i predsjednik BANU-a akademik Ferid Muhić, koji se je, nakon predsjednika Kongresa Cerića koji je obrazložio kako i zašto je osnovan Kongres, obratio prisutnima ukazujući na potrebu i važnost organizovanja Bošnjaka na svim nivoima, te osnivanja krovnih institucija, kakve su: BANU, SB Kongres, BN Fondacija, Matica Bošnjaka, bošnjačkog univerziteta i sl.

Tribina u Skoplju je bila jedna od najprisnijih i veoma dobro pripremljenih, nakon koje je uslijedio koktel u holu Doma kulture i svečano sječenje torte sa znakom bošnjačkog Kongresa, kojim se simbolično obilježen mjesec od njegovog osnivanja. Nakon tribine i koktela za sve prisutne uslijedilo je druženje i muhabet uz večeru sa probranom grupom Bošnjaka Skopske regije do ranih jutarnjih sati, koji su iskoristili priliku da goste upoznaju sa svojim aktivnostima i opštim stanjem u kojem se nalaze Bošnjaci u Makedoniji, čiji broj, kako rekoše domaćini, iznosi oko 200.000.

U nedjelju 27. januara je delegacija nastavila realizaciju planiranih aktivnosti i svoj put prema Peći i Vitomirici, a potom i Beranama u Južnom Sandžaku.

Do Peći i Vitomirice stigli smo u podnevskom vremenu, a domaćini su ukazali na važnost posjete lokalnoj džamiji, kako bi se sva prosuta fitna i zabuna o dolasku pokazala kao lažna. Naime, pojedinim političarima, koji nisu mogli samo oni lično profitirati od ove posjete, nije odgovarao dolazak predsjednika Cerića i čelnika ostalih političkih i kulturnih organizacija Bošnjaka, pa su svojim članovima savjetovali, a ponekima i zabranjivali da dođu na zakazani skup, a onima koji su planirali dolazak govorili su da je došlo do odlaganja skupa, te da Cerić neće biti prisutan. Lično sam bio začuđen spomenutim postupkom N. Balića, jer kao osoba koja je obnašala visoke funkcije u Vladi Kosova, smatrao sam istog borcem za prava Bošnjaka na Kosovu, međutim, očigledno da nisam bio u pravu, jer iz svega onoga što su domaćini spomenuli i samog postupka imenovanog može se zaključiti koji su stvarni ciljevi njegovog djelovanja. Skup u hladnoj sali Doma kulture, obzirom da njom upravljaju faktori bliski spomenutom, je protekao u izvrsnoj atmosferi, istina, očekivali smo i navodni nestanak električne energije, što se je dešavalo na nekim od ranijih skupova koji su organizovani, a nisu bili po volji imenovanom. Porodica Hadžić iz Vitomirice je po dogovoru sa domaćinom nakon skupa organizovala ručak u porodičnoj kući, gdje je uz sofru i tradicionalna jela bošnjačke kuhinje nastavljena priča o potrebama i problemima Pećke regije, a također i spomenuta potreba da se sa prostora Kosova imenuje osoba koja će predstavljati sve Bošnjake Kosova u Kongresu, što je prihvaćeno od strane predsjednika i predloženo da se u što kraćem roku bošnjačke partije i organizacije saglase oko svog predstavnika i predlože Kongresu imenovanje istog na mjesto kongresmena.

Sa ovom posjetom je završena posjeta Bošnjacima Kosova i došlo je vrijeme da se uputimo preko planine Kule i Rožaja put Berana, kako bi se susreli sa Bošnjacima Berana, Plava, Gusinja, Petnjice i Rožaja.

Prilično lako smo prevalili put preko snježne planine i spustili se do Rožaja gdje su nas dočekali čelnici BKZ za Crnu Goru, nakon čega smo zajedno nastavili put Berana i stigli u Dom kulture, gdje smo na naše iznenađenje, obzirom da je ovo bio prvi skup kojeg smo organizovali u ovome gradu u Domu kulture, zatekli prepunu salu prisutnih.

Nakon selama i obraćanja domaćina uslijedila je besjeda predsjednika Cerića, koja i ako zadnja u nizu i uz dosta umora je, po meni, bila najnadahnutija. Predsjednik je istakao da se Bošnjaci moraju organizovati i moraju voditi brigu jedni o drugima, i ne dozvoliti da se nikada više nikome ne dozvoli da nad bilo kojim od njih izvrši genocid. Također je naglasio da se svi zločini moraju istražiti i sve žrtve pronaći kako bi se na dostojanstven način ukopale, a počinioci zločina kaznili. Najoštrije je osudio ratno-huškačku i genocidnu retoriku Gorskog Vijenca, koji je prepun govora mržnje i inspirator zločina i genocida koji se desio Bošnjacima Plava i Gusinja, Šahovića, Bijelog Polja i drugih gradova u kojima su živjeli a danas ih uopšte nema, ili je njihov broj simboličan. Naglašena je potreba postojanja matične države koja bi se brinula o Bošnjacima, ma gdje oni bili i čuvala ih od zločina i genocida. Prilikom svog obraćanja predsjednik Cerić je pozvao prisutne da se učenjem Fatihe sjete svih šehida koji su dali svoje plemenite duše za očuvanje svoje vjere i slobodu svog naroda, ali i minut ćutanja u znak sjećanja na sve žrtve, posebno žrtve Holokausta, obzirom da je taj dan poznat u međunarodnoj javnosti kao dan sjećanja na žrtve Holokausta, a nakon toga je obavijestio prisutne da je u ime Kongresa upućeno pismo Ban Ki Munu, generalnom sekretaru UN da se 11. juli proglasi danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i Bosni, po ugledu na rezoluciju Evropskog parlamenta.

Sa ovim skupom su završeni zijareti Bošnjacima ovog dijela Balkana i nakon pređenih skoro 1.500 km uslijedio je povratak u N. Pazar.

Pomenuta posjeta je na mene, ali i na sve članove delegacije, ostavila poseban utisak, jer sam, po prvi put bio u prilici proći putem, kojim su pošli brojni moji sunarodnici, tražeći sigurnije mjesto boravka u odnosu na ono gdje su živjeli, gdje nisu bili sigurni za sebe i svoje porodice od zločina i genocida koji bi se nad njima mogao desiti, a mnogi od njih su i silom protjerani sa svojih ognjišta, a njihovu zemlju i kuće su oteli drugi, često puta njihovi komšije, sa kojima su ranije dijeli i hljeb. U toku cijelog putovanja se nisam mogao oteti razmišljanju o ovoj temi, i kada god bi utihnuo muhabet, a saputnici zatvorili oči kako bi se odmorili, ja sam vozeći tonuo u razmišljanje o njima i raznim iskušenjima i tegobama sa kojima su se na tom putu suočavali. To razmišljanje je učinilo da mi ovaj fizički dug put prođe veoma brzo, da u nijednom momentu ne osjetim umor, jer otkud meni, ili bilo kome od Bošnjaka danas, posebno njegovim izabranim političkim predstavnicima, pravo na osjećaj umora, kada se ima na umu sve što se desilo i šta se mora učiniti kako se pomenute stvari nikada više u budućnosti ne bi ponovile nikome od nas, našoj djeci ili unucima!?  Na ovom putu panbošnjačkog buđenja se svi Bošnjaci moraju ujediniti, jedni drugima moraju pomagati i jedni o drugima brinuti, ma gdje se nalazili, a oni koji nisu u stanju pomoći ne smiju odmagati, jer je i to vid pomoći.

Svi oni kojima smeta bošnjačko buđenje i ujedinjenje, kojima smeta osnivanje bošnjačkih krovnih organizacija poput BANU i SBK, koji su protiv postojanja matične države koja će se brinuti o pravima Bošnjaka ma gdje oni bili, nisu prijatelji bošnjačkog naroda, rade protiv bošnjačkih interesa i u korist onih koji bi, ukoliko im se ukaže prilika, ponovili genocide kakvi su se desili u Plavu i Gusinju, Šahovićima, Sjenici, Limskoj dolini, Srebrenici drugim mjestima, a ima ih i previše.

Bošnjaci cijelog svijeta probudite se, nastupilo je vaše vrijeme, nije kasno, pomozite jedni drugima, ujedinite se u cilju zaštite da se nikada više nikome od nas i naših potomaka ne dogodi genocid, mi imamo pravo na sve ono što imaju drugi narodi i niko nam to pravo ne smije osporiti, ali se mi sami za njega moramo izboriti. Uz iskrenu vjeru u Allaha dž.š. i nesebičan trud, uz ličnu spremnost na odricanje u cilju opšte koristi, uspjeh je zagarantovan.

0.00 avg. rating (0% score) - 0 votes