“SAMOUBISTVO IZ ZASJEDE” – ILI KAKO SU UNIŠTAVANI STOLAČKI HAREMI

0
741

0021

Šezdesetih godina 20. stoljeća u gradu Stocu zametnut je grad trima haremima (muslimanskim grobljima): velikom gradskom haremu u Čaršiji (gdje se danas nalaze zgrade osnovnih i srednje škole, školski park, te sportski centar), manjem haremu iza Careve džamije (danas je tu tepa/pijaca) i Muftića haremu u podgradskoj mahali (danas su tu zgrada MPP “Zlatna dolina”, nekoliko stambenih zgrada i bivša zgrada lokalnog komiteta SK BiH), o kojem je i riječ u ovoj mojoj poemi.

Ono što para oči je činjenica da su u rušenju ovih harema veliki doprinos dali i ljudi čiji su mrtvi u njima ukopani, tj. stolački Bošnjaci. A priložit ćemo i još dva fakta. Prvo, u toku dvostruke agresije na Bosnu i Hercegovinu, nijedan preostali harem u općini Stolac nije oskrnavljen (izuzev malog harema iza Careve džamije, koji je zajedno sa džamijom srušen od Hrvatskog vijeća odbrane). A drugo, šokantno je što se uskoro stolački Bošnjaci neće imati gdje ukopati, jer su kapaciteti današnja dva harema Poplašići i Djetelina nedovoljni. Na njima je da riješe to stanje, a vama bujrum, pa pročitajte ovu priču koju mi je ispričao moj rahmetli dedo Šućrija. Uzgred, pozivam sve Stočane i ostale sa sličnim pričama da mi se jave na: meris.gutosic@gmail.com .

 

SAMOUBISTVO IZ ZASJEDE

 

Kada hodže nabrajaju čuda stvaranja Božijeg

S uma im odleprša jedan narod i njegov stijeg

 

Stijeg sramote broke silne u svijetu neviđene

Kako ljudi neprestano žele ubit sami sebe

 

Rade na tom svakog dana ne misleć’ o tom uopće

Vazda na pripremljen pladanj svoju glavu mećat hoće

 

Kako bolje bih prikazô šta taj narod radi sebi

Jednu priču iz prošlosti želim da vam pripovjedim

 

Bijaše to ljudi moji u stoljeću dvadesetom

A ljeta to bi sad ću slagat neđe oko šezdesetog

 

Kada je ono doli znate pod podgradskom ćuprijom

Hasanagić Ibro silni namah stao praviti lom

 

Onđe se tada nalazio jedan harem prelijepi

Ali stiže s vrha ferman treba harem rušiti

 

Treba rušit mezarove tu dizati građevine

Komitet, zgrade, fabrike, silni narod da se zbrine

 

U vlastima Ibro tada velika bijaše riba

Po njegovim riječima mnogi morade se štimat

 

Vego ljudi ja sam sada lagahno sa teme skrenô

Pa da nam je evo viđet šta je Ibro radit krenô

 

Zovnuo je tad jednoga radilicu sa Bovana

Na ime se taj odzivao Gutošića Hasana

 

“Svevišnjeg ti Boga prođi me se Hasanagić Ibro”

Reče Hasan čudeći se šta s šefovim mu bi stidom

 

“Mrtvi ljudi ođe leže što prije nas su živili

A tebi se sad ćefnulo rahmet njihov nakrnjiti”

 

Pa poteče brzo Hasan poda Bašnik svojoj kući

A drugijeh ljudi sada traži Ibro ko će rušit

 

Na pamet mu odnekud pade jedan Srbin domaći

“Ilija Muman za taj posô bio bi ponajbolji”

 

Međutijem za to Iljo nije duše imao

Rahmetlija u grobovima bihuzurit ne šće on

 

Odbijenica peče Ibru kao vatra ognjena

Pa zar njemu to da čine proletera dva obična

Vas u znoju pun bijesa kaput svoj po zemlji prući

Te nišane poče rušit šta god da stigne psujući

 

Neko vrijeme pošlje ovog kad se stvari slegoše

U općinskome komitetu mali skandal zbio se

 

Čovjek koji glavni bi za prihode i članarine

Neke svote baš velike sebi u džep jamio je

 

Eh tu opet srećemo našeg Ibru Hasanagića

Miliciji prijavio je Milana Soldatića

 

Odležô je u zatvoru Milan c'jelu svoju kaznu

I pošlje svega što se zbi opet glavni je za haznu

 

A sa Ibrom počeo se gledat kô da su dva brata

Dominalo se i pilo se do kasnijeh sahata

 

Kao da se prije toga ništa nije dogodilo

Kô da njega Ibro nije mučki onda sasadio

 

No pametan je Milan bio i skovao lukav plan

Čekao je trpio je dok ne dođe zgodan dan

 

Jedne noći po ponoći kad ne vidiš prst pred okom

Vraćahu se njih dvojica spram Bregavom studen-vodom

 

Kraj duhanske sve uz pjesmu prođoše teturajući

A što trijeznom neće pijanom će od ruke poći

 

Tako i Milan pričeka dok najpošlje ne dođoše

Onđe prekoputa Benta zamal’ na most stupiše

 

Tad se Mile naglo trznu za kragnu zgrabi

Najsilnije što more u Bregavu ga hladnu baci

 

Stražari koji su stajali pred duhanskom stanicom

Čuli su kad Ibro vrisnu potrčaše ka zvuku tom

 

Ali pak na licu mjesta nikoga nijesu našli

Jerbo je Milan sjetio se petama vjetra dati

 

Tek sjutri dan Podgradom Ibri dođoše do tijela

Za granu bio zakačen Bregava ga nanijela

 

A sada da mi je spomenut jednu malo čudnu stvar

Makar samo da ne bude ovi govor butum taman

 

Pošlje žestoke osvete odmah sjutra pred svanuće

Doprijehô je Milan Soldatić do Ibrine kuće

 

I upita suprugu mu: “Đe je Ibro tako t’ Boga?

Sa mnome noćes bio je dal’ se zdravo vrati doma?”

 

I Ibrin se život dakle tu Podgradom završio

Đe pravio se da je silan i nišane rušio

 

Šta na kraju da vam velim zaključak se sam nameće

Bošnjacima dok ‘vako gone nikad neće bit sreće

 

Prodat sveto čak i sebe zadnjici da udovolji

Nema niđe takva skota kô što u Bosni postoji

 

Ne dô Bog se kom zamjerit parola je to Bošnjakâ

Govoreći otvoreno mi smo gomila glupaka

 

Naibretit ne mogu se ovo mora bit mu'džiza

Kad nas Allah nakon svega nastavlja iz blata dizat

Piše: Meris Gutošić

 

5.00 avg. rating (98% score) - 6 votes